„Otvorite vrata milosrđu“ bilo je geslo zajedničkog susreta framaša s područja općine Grude, koji je održan u subotu 8. listopada 2016. godine u Ružićima.

Zajednički susret framaša „SFOG“ s područja Općine održan je već treći put, a sudjelovalo je oko 150 mladih iz Drinovaca, Gorice-Sovića, Tihaljine i Ružića. Ovom susretu svojim dolaskom uveličalo je i nekoliko članova područnog vijeća Frame Hercegovine, zajedno s područnim duhovnim asistentom fra Antoniom Šakotom.

Program je službeno započeo sa svečanom sv. Misom u crkvi sv. Ivana Krstitelja, koju je predvodio područni duhovni asistent Frame i OFS-a Hercegovine, fra Antonio Šakota.

U svojoj propovijedi kraticu ovog zajedničkog susreta „SFOG“ protumačio je kroz franjevački put, kroz Bibliju. Slovo „S“ odnosi se na sinove, na Božje sinove. Mi smo Božja djeca, imamo Oca na nebesima i jako je važan odnos djece prema Ocu. Njegove misli su daleko iznad naših, i ako i ne dobijemo ono što smo očekivali, ne znači da je On odustao od nas, nego nas jednostavno usmjerava prema ciljevima koji nam kroz naše padove često izgledaju kao gubitci, ali On zna što je najbolje za nas i nema bolje plovidbe od ove: „Ući u brod u kojem je On kapetan“. „F“ kao Franjo, Frama. Po njegovom primjeru slijedimo Isusa. On je naš svetac čijim životom živimo. Franjo je bio manji jer je Bog u najmanjima prisutan s visine. S visine se ništa ne prepoznaje, ali kada budeš niži onda bolje vidiš. Dalje, na slovo „O“ – obećanje koje dajemo jednom godišnje kao framaši ili kao članovi OFS-a. To obećanje dajemo Bogu da ćemo živjeti, ne za bratstvo, nego za Boga. I na kraju, „G“ – Gospa. Ona je naš uzor, naša Majka. Gospu je Bog kušao cijeli život, a ona nije pala na kušnjama i fizički je čuvala Božju riječ (Isusa) devet mjeseci prije rođenja i još 30 godina do njegove smrti. Ona je najsavršenije čuvala Božju riječ.

Misno slavlje svojim pjevanjem uljepšali su članovi glazbenih sekcija Frama iz sve četiri Frame.

Program se dalje odvijao jednim predivnim svjedočanstvom, mlade i jako vedre osobe, Martine Stanić.

Martina je od rođenja slijepa. Jedina je slijepa studentica novinarstva na Sveučilištu u Mostaru. Unatoč svojoj sljepoći živi kao i ostali mladi. U životu nikad se nije predala, neprestano se borila, i uz puno truda postigla je to što danas ona jest. U Framu Mostar upisala se prošle godine, a framaši su je radosno širokih ruku prihvatili, na što je ona bila iznenađena. Ne znajući što je zapravo Frama, naučila je kroz mostarske framaše. U njenom životu podrška su joj roditelji, a zatim prijatelji. Najviše snage nalazi u molitvi, duhovnim meditacijama i seminarima, te uživa u životnim radostima.