U staroj crkvi u Gorici, u četvrtak, 21. listopada 2021. godine, održana je komemoracija za pok. arheologa prof. Tihomira Glavaša.

Na komemoraciji su bili brojni uglednici iz kulturnog i javnog života Hercegovine i Hrvatske. Na skupu je bila nazočna i obitelj pok. Tihomira Glavaša. Prigodne riječi zahvale i sjećanja izrekli su fra Ante Marić, župnik u Gorici kad je Tihomir Glavaš vodio arheološka iskapanja u Šamatorju u Gorici. Potom je govorio Miran Palčok iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, i Ankica Odža, profesorica arheologije. Riječi sućuti su uputili i djelatnici Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, gdje je pok. Tihomir jedno vrijeme radio.

U ime kolega iz Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije ZH, s pokojnim Tihomirom se prigodnim riječima oprostila njegova radna kolegica Maja Soldo i to sljedećim riječima:

„Tihomir Glavaš, brižan suprug, otac i djed, a tek onda istaknuti znanstvenik i čovjek, svima je ostavio neizbrisiv trag svog postojanja. Samozatajan, predan, iskren, pun poštovanja prema svakom čovjeku i djetetu, radna etika, profesionalnost su vrline koje se vežu za njegovo ime. Čovjek koji se nikada nije žalio, uvijek skroman i zadovoljan, čovjek vrijedan poštovanja i divljenja, uzor svojoj obitelji kao i svojim prijateljima i kolegama.

Rođen je 1. siječnja 1951. u Drinovcima. Osnovno školovanje završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Metkoviću i Grudama. Studij povijesti i latinskoga jezika završio je 1975. godine u Sarajevu, a poslijediplomski studij u Zadru. Svoju karijeru započeo je radom u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu na mjestu kustosa srednjovjekovne zbirke kojoj je bio upravitelj i načelnik arheološkoga odjela. Nakon ratnih zbivanja u Sarajevu Tihomir Glavaš se vraća s obitelji (suprugom Dinkom te kćerima Ivom i Anom) u Hercegovinu. Od 1994. godine radio je u Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa HZ Herceg-Bosne, a od 1996. godine kao ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture HZ Herceg – Bosne. Nakon Mostara Tihomirovo radno mjesto postao je Široki Brijeg gdje je postao ravnatelj Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno – povijesne i prirodne baštine u Županiji Zapadnohercegovačkoj, a zatim i kao šef Odsjeka za zaštitu kulturno povijesne i prirodne baštine pri Ministarstvu obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke, odakle 29. prosinca 2017. odlazi u mirovinu.

Na studiju arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predavao je na kolegijima Očuvanje i zaštita spomenika kulture i Muzeologija. Sudjelovao u brojnim terensko-istraživačkim radovima, a nekima od tih radova je rukovodio. Najznačajnija su mu arheološka iskapanja starohrvatske crkve i nekropole u Vrutcima pokraj izvora rijeke Bosne, ranokršćanske bazilike u Barama kraj Konjica, nekropole knezova Nikolića u Vranjevu selu kod Neuma, kasnoantičkoga i srednjovjekovnoga lokaliteta na groblju sv. Ive u Livnu, revizijskog istraživanja ranokršćanske bazilike u Mokrom kraj Š. Brijega i kompleksnoga lokaliteta u Gorici. Sustavna iskapanja u Grabarju i Šamatorju u Gorici trajala su od 1995. do 2003. godine, a kasnije zaštitno istraživanje na Grotuši, o čemu će nam više reći fra Ante Marić.

Bavio se arheologijom na području Livanjskog polja. Tijekom arheoloških istraživanja na groblju sv. Ive otkriveni su dijelovi rimske građevine, starokršćanska bazilika sa starokršćanskim grobnicama i nekropola ranoga srednjeg vijeka; sve je obilježeno brojnim prilozima. Radove su vodili Tihomir Glavaš i fra Bono Vrdoljak. Svi prilozi pohranjeni su u Franjevačkom muzeju i Galeriji Gorica u Livnu.

Nakon Gorice i Mokrog u novije vrijeme istražio je franjevačku župnu kuću iz XVI. Stoljeća, u selu Podbila kod Posušja, zatim srednjovjekovnu crkvu u selu Varda kod Knešpolja, te mnogobrojna zaštitna istraživanja diljem zapadne Hercegovine.

Na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 1991. godine kada je Skupština SR Bosne i Hercegovine na prijedlog 86 poslanika donijela Odluku da se pristupi promjeni Ustava SR BiH, te da se donese ustavni zakon o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine, na poziv se između ostalih odazvao za sudjelovanje u izradi grba i zastave iz Zemaljskog muzeja arheolog Hasan-Mirza Ćeman i povjesničar Tihomir Glavaš. Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je na svojoj sjednici od 4. svibnja 1992. godine prihvatilo ponuđena rješenja za grb i zastavu bez ikakvih primjedbi, čime su ti simboli postali državna obilježja te usvojeni kao trajno i konačno rješenje.

Za vrijeme 1994. i 1995. bio je u Komisiji za zaštitu spomenika kulture, arhivske i muzejske građe, knjižničnog fonda na prostorima Šipova, Glamoča, Drvara, Jajca i Kupresa, gdje su popisane stotine artefakata, umjetnina i adekvatno zaštićene. Tihomir Glavaš je sudjelovao u postavkama arheološke zbirke sv. Stjepana Prvomučenika Gorica Grude, Humac, Ljubuški te Livno.

Na sjednici Glavnog vijeća HZ Herceg Bosne 5. studenog 1997. Godine formirani su Odjeli kao tijela Glavnog vijeća koji će pratiti razvoj regulative, proučavati određena pitanja u državi Bosne i Hercegovine te pružati odgovore na sva aktualna pitanja za dogradnju društvenog i državnog ustroja BiH. Tihomir je imenovan u Odjel za znanost, školstvo i kulturu.

Postavio je temelj zakonodavnom okviru zaštite kulturno-povijesne baštine na ovim prostorima u novije vrijeme. Svojim trudom, radom, znanjem, a prije svega dostojanstvom i poštenjem održavao je mjere zaštite koliko je to bio u mogućnosti. Pečat svog rada ostavio je nama u baštinu, ali i dužnost njegovanja prema najosjetljivijem segmentu našeg kulturnog identiteta, a to je zaštita baštine. Volio je rad na terenu, druženje s kolegama, ljudima koje bi upoznao u mjestima gdje je radio, a mislim da nema mjesta u zapadnoj Hercegovini pogotovo, ali i šire koje nije čulo za Tihomira Glavaša.

Također, sudjelovao je kao arheolog prilikom ekshumacija žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, a sveukupno je istražio preko 100 žrtava.

Nekoliko Tihinih riječi:

Moja prva iskustva na ovom specifičnom poslu – što ga moji suradnici nerijetko nazivaju ekshumacijom, a ja istraživačkim radom – potječu iz 2005. godine. Tada sam doživio pronalaženje, istraživanje i dokumentiranje masovne grobnice u Zagvozdu (RH). Arheološki sam posao nastavio 2009. godine u Vrgorcu, Rezultat tih istraživanja jest pronalazak i identifikacija trojice fratara ubijenih u Zagvozdu (fra Melhior Prlić, fra Zdenko Zubac i fra Julijan Kožul), te jednog u Vrgorcu (fra Maksimilijan Jurčić).

Zadovoljstvo je raditi ovaj posao, zapravo grubo je kazat zadovoljstvo, ali u svakom slučaju čovjek se osjeća nekako oplemenjenim nakon što uradi ekshumaciju, pogotovo kad se neka od tih žrtava identificira, kad se sazna o komu se radi. Ja to nosim u sebi još od ranog djetinjstva, jer su moj otac Andrija i stric prošli Križni put. O tome se stalno u kući pričalo i uvijek sam razmišljao o tomu kako ću upravo ja jednog dana započeti s tim istraživanjima. Ne znam ni sam, ali evo me s ljudima u tom poslu… Dok još nisam živio ovdje imao sam kontakte sa franjevcima Provincije Bosne Srebrene, s kojima sam bio u malo bliskijim odnosima. Razgovarali smo o tome, a kad sam došao ovdje, naravno, razgovarao sam i sa ovdašnjim istaknutim franjevcima koji bi mogli oko toga nešto uraditi, možda potaknuti taj posao. Dugo se čekalo tako da je tek 2005. započelo istraživanje i nadam se da će ono potrajati, da neće biti zaustavljeno do pronalaska svih žrtava. A već spomenuto zadovoljstvo, to je nekakva čista ljudska, odnosno moralna obveza svakog čovjeka. Pogotovo kršćanina! Da se barem na taj način odužimo tim našim nebrojenim nevinim žrtvama. Svaki je čovjek zaslužio barem toliko da ima grob, da ga se na način dostojan čovjeka pokopa i da tako konačno nađe svoj smiraj. Ako ne možemo ništa drugo, onda barem toliko možemo!

Napisao je više znanstvenih i stručnih radova najvećim dijelom u Glasnicima Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Također bio je i član uredništva Susreti, časopis Matice hrvatske ogranak Grude.

Neki od njegovih istaknutih radova:

1978- Ornamentirana kamena ploča iz predromaničke crkve u Čipuljiću (Bugojno) GZM n. s. A, XXXII, 1977 (1978), 349-352.
1978- A contribution to thestudyofthemedievaltownof Visoki. Balkanoslavica 7, Prilep 1978, 141-153
1982- Iskopavanje predromaničke crkve u Vrutcima kod vrela Bosne. GZM n. s. A, 37, 1982, 93-122.
1986- Starokršćanska bazilika u Barama kod Konjica. GZM n. s. A, 40-41, 1985-1986, 113-128.
1987/1988- Nekropola knezova Nikolića u Vranjevu selu. GZM (A) n.s. sv.42/43 1987-1988, str. 143-164
1988- Oružje kroz vjekove; Katalog-izložba; B. Marijanović, I. Marijanović, T. Glavaš, M. Niškanović
1988- Arheološki leksikon BiH
1989- Druga ostava bosanskog novca iz Ribića kod Konjica. GZM (A) n.s. 44, 1989, 233-266
1990- Novi nalazi predromaničke arhitekture u Bosni i Hercegovini (Drvar, Gorica kod Gruda, Livno), 177-190.
1994- Otkrivanje sv Ive (dosadašnji rezultati istraživanja prvog franjevačkog samostana u Livnu). Livanjski kraj u povijesti. Split-Livno, 1994, 105-113.
1994- Samostan Sv. Ivana Krstitelja u Livnu, najstarijem franjevačkom samostanu u BiH, Napredak 1995, Sarajevo 1994 339.
1994- Arheološko istraživanje na groblju Sv. Ive u Livnu, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, br. 1, god XXVI, 55-59.
1998- Arheološko nalazište Šamatorje u Gorici, Motrišta br. 7.
1998- Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Motrišta, br.8.
1998- Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Motrišta br.9.
1999- Arheološko nalazište Mokro kod Širokog Brijega, Motrišta br.12.
1999- Zaštiti spomenika kulture treba pristupiti žurno i temeljito, Motrišta br.13.
1999- Franjevački samostan Sv. Ive u Livnu tijekom 14. i 15. st., Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno, 1994.
2002- Širokobriješki stećci, A SE LEŽI VITKO…, Vitko, Časopis Matice hrvatske Široki Brijeg, godina I., broj 1., 45-50.
2002- Pavao Anđelić, pionir nacionalne arheologije u Bosni i Hercegovini, okrugli stol posvećen dr. Pavi Anđeliću, Motrišta, br.23.
2002/2003- Pavao Anđelić, pionir nacionalne arheologije u Bosni i Hercegovini, okrugli stol posvećen dr. Pavi Anđeliću, Hercegovina br.8-9(16-17).
2005- Sakralne građevine u širokobriješkom kraju od ranog kršćanstva do kraja srednjeg vijeka (IV.-XV.st.), 23-47, 2005.
2007- Arheološka istraživanja u Gorici, Susreti 1, 2007 Grude, 110-125. 2007- Godišnjak Matice hrvatske, Ogranak Matice hrvatske Grude.
2007- Posvetni križ iz XVII. stoljeća iz Blaževića, Susreti 1, Časopis Matice hrvatske, Ogranak Matice hrvatske Grude,125-127.
2007- Drinovci-100 godina postaja križnog puta, Susreti 1, Časopis Matice hrvatske, Ogranak Matice hrvatske Grude, 128-129.
2008- Starohrvatska crkva svetog Stjepana Prvomučenika u Gorici. Susreti 2 (Matica Hrvatska Grude) 2008, str.11-17 Starohrvatska crkva u Gorici 11-17.

Tihomir, samo ga ime opisuje, meni osobno je bio profesor i šef. Čovjek koji mi je puno pomogao i kao kolega i prijatelj. Imao je jedinstven pristup struci, njegovi radovi su uvijek bili jezgroviti, znao je zainteresirati ljude za temu svog izlaganja. Studentima je uvijek pružao kako stručne, tako i životne lekcije, bolje rečeno savjete na kojima su mu generacije zahvalne. Ogromno znanje i karizma ovog iznimnog čovjeka koji je svojim humanim i nesebičnim zalaganjem promicao ljubav i zaštitu baštine ostat će u sjećanju svih nas.“

Za pokoj njegove duše fra Vinko Mikulić je izmolio prigodnu molitvu! Počivao u miru Božjem!