FOTO: U Blaževićima obnovljen i blagoslovljen križ iz 17. stoljeća

Prije nekoliko dana je u filijalnoj crkvi u Blaževićima, župa Drinovci blagoslovljen križ iz 17. stoljeća.

Križ je obnovljen u povodu 345. godine postojanja križa i posvete groblja u Blaževićima.

Obnovljen je na inicijativu sadašnjega župnika fra Josipa Mioča, a svetu je misu u toj prigodi blagoslova zavjetnog križa slavio fra Ante Marić, koji je jedan od zaslužnika da je križ sačuvan do danas.

 

U nastavku donosimo tekst autora mr. sc. Tihomira Glavaša o tom križu, a tekst je objavljen u Godišnjaku Matice hrvatske Grude, br. 1., 2007. godine:

POSVETNI KRIŽ IZ XVII. STOLJEĆA IZ BLAŽEVIĆA

Kameni križ s ćiriličnim pismom nedavno je postavljen na zid prezbiterija filijalne i grobljanske crkve sv. Luke Evanđelista u Blaževićima, župa Drinovci. Prije postavljanja na ovo mjesto, da bi se očuvao od nebrige, ovaj je vrijedni kulturno-povijesni spomenik i spomenik pismenosti imao neobičnu sudbinu.

Prije više desetljeća nad jednim grobom u groblju u Blaževićima fotografirao ga je Marko Vego, a potom objelodanio u monografiji Bekija kroz vijekove (Područje općine Grude i Posušje) tiskanoj u Sarajevu 1964. Iako je Vego sigurno znao pročitati ovaj inače lako čitljiv natpis, nije objavio cjelovit tekst natpisa nego samo godinu (1676.) koja je njegov sastavni dio.

Moglo se zaključiti da se ovdje radi o uobičajenom nadgrobnom spomeniku. Međutim, sadržaj i smisao natpisa govori o drugoj funkciji križa. Nakon snimanja i objavljivanja šezdesetih godina prošloga stoljeća križ je nestao s ovoga mjesta i dugo se vremena za nj nije znalo. Tek u posljednje vrijeme pronađeno je nekoliko njegovih komada u jednoj prostoriji župnoga stana u Drinovcima gdje ih je sklonio meni nepoznat fratar, a nakon toga pronađen je još jedan ulomak na kamenoj gomili u Blaževićima. Očuvani su dijelovi bili dostatni za cjelovitu rekonstrukciju križa.

Nakon sastavljanja postavljen je u crkvu na groblju gdje je i pronađen i gdje će se, uvjeren sam, najbolje očuvati. Njegove su mjere: 102 x 71 x 16 cm. Izrađen je iz jednoga bloka pješčenjaka (miljevine) rukom vještoga majstora – klesara, ali ne i dobroga pisara. Klesarska se vještina očituje u pravilnom oblikovanju s nešto proširenim krakovima te solidnoj obradi površina. Slova ispisana rukom, vjerojatno, istoga majstora pokazuju nesigurnost u pogledu rasporeda prostora i oblika te veličine slova. To, dakako, ne umanjuje važnost ovoga dragocjenog teksta.

Tekst natpisa u tri reda teče odozgo prema dolje po vertikali križa prelazeći jednim manjim dijelom na njegov lijevi krak, a glasi: POSVETI SE OVO GROBLJE 1676. SIČ(nja) 21. Može se zaključiti po rasporedu i veličini slova da je prvo bilo napisano: sveti se ovo groblje, a da su kasnije dodana dva, od ostalih nešto manja, slova (po) te nadnevak blagoslova (1676 sič 21.). Na kraju je dodano slovo A što bi mogao biti inicijalni potpis klesara. Kako se vidi, pismo je hrvatska ćirilica (bosanica, bosančica), a jezik hrvatski. Slova se oblikom umnogome ne razlikuje od onih dvjesto godina starijih kakva se susreću na srednjovjekovnim stećcima.

To potvrđuje oblik karakterističnoga slova V koje se dosljedno piše kao pravokutnik, ali i sva druga uporabljena slova koja se ne razlikuju od pisanja nekoliko stoljeća prije. Druga ništa manja zanimljivost ovoga natpisa jest uporaba narodnoga (hrvatskog) nazivlja za mjesece, i to na ikavskom narječju (sičanj) što je, koliko mi je poznato, najstariji primjer ne samo u nas nego na puno širemu prostoru. Bilo bi zanimljivo znati tko je i kojom prigodom posvetio groblje u Blaževićima, ali to će zasada ostati tajna.

Sigurno je da obred posvete nije obavljen prigodom uspostave novoga groblja jer je ono postojalo najmanje tristo godina ranije. Je li posveta bila potrebna zbog kakva prethodna oskvrnuća ili nekoga drugog razloga, možemo samo nagađati. Jedino što je sigurno jest da je na dan posvete, 21. siječnja 1676., bio petak i blagdan sv. Janje. (mr. sc. Tihomir Glavaš)