Učitavanje komentara…
Popularno
Promo
Učitavanje komentara…
Okrugli stol ‘Sjećanje na hajduka Andriju Šimića’ održan je u četvrtak u kino dvorani u Grudama u sklopu obilježavanja 120. obljetnice njegove smrti. Ogranci Matice hrvatske Grude i Imotski organizirali su skup na kojemu se moglo čuti zanimljivosti iz života hajduka Andrije Šimića i Mijata Tomića.
Povjesničarka Neda Vuković Kovačević okupljenima je približila ozračje na imotsko-bekijskom pograničju na temelju dragomanskih spisa.
– Kakva je zapravo bila situacija našeg naroda koja je dovela do javljanja hajduka, koji su bili prozvani narodnim junacima? Bio je tada zaista veoma oskudan život, a tome je pridonosila jedna od tehnika ratovanja u 18. stoljeću – spaljivanje sve ljetine. Po završetku rata nastupila bi glad, a s njom ‘ruku pod ruku’ bi dolazile epidemije i kuga – rekla je Vuković Kovačević, dodavši da hrane ne bi bilo dovoljno ni nakon suša i poplava, piše dalmatinskiportal.hr.
Navela je da su se ljudi zaduživali i kod osmanskih visokodužnosnika i Mlečana, a zabilježeni su slučajevi da bi trebali vraćati višestruko više nego što su dobili.
– Takve situacije u narodu traže junake, karizmatične ljude koji će pokazati određeni bunt. Stoga je mnogo ljudi otišlo u hajdučke družine okušati se o vučjem načinu života. Imali su veliku podršku naroda jer su proizišli iz naroda. Nisu željeli otići iz svog kraja, ali ni služiti tuđinskim vojskama: ni mletačkim, ni osmanskim, kao i kasnije francuskim i austrijskim – kazala je Vuković Kovačević.
Na okruglom stolu je pročitan tekst povjesničara Anđelka Mijatovića, koji je donio životopis Andrije Šimića. Naveo je da su ga zbog niskog rasta zvali Andrijica, te da je prije hajdučke epizode držao gostionicu i krijumčario duhan.
– Mukotrpan život u kmetskoj obitelji, nepodnošljive kmetovske obaveze, nasilje koje su turski poreznici činili njegovu ocu, prema predaji otjerali su mu vola, neefikasnost turskog suda s obzirom na zadovoljštinu, uvjetovali su da se Andrija pridružio hajdučkoj družini Jove Kadijevića iz Glavine kraj Imotskog – dio je životopisa.
Ta se družina raspala u jesenju 1867., Šimić je završio po turskim zatvorima, a iz onog u Ljubuškom je pobjegao nakon godinu dana. Potom je skupio svoju stalnu družinu od 5-6 ljudi, a povremeno im se priduživalo još pouzdanih jataka.
– Dokumenti iskazuju da su Turci 1869. poduzeli pohod protiv Šimićeve grupe. U Zadru je 6. rujna 1870. raspisana nagrada od 1000 forinti onomu tko ubije ili živa uhvati Andriju Šimića, a 300 forinti onomu tko ubije i uhiti nekog od njegove družine.
Pred stalnim potjerama, odlučili su se skloniti u Hercegovinu. Zaklonište u Kamešnici su napustili ujutro 9. siječnja 1871., ručali su u Studencima, večerali u Lokvičićima, a 10. siječnja stigli u Zagvozd u kuću Jakova Prodana, gdje su se predstavili kao krijumčari duhana. Izdani su, potjerna četa je opkolila Prodanovu kuću, Šimić je pružio otpor, pucnjem iz puške ubio je pandura Jozu Tomičića te pobjegao u smjeru Runovića. U zaseoku Podosoje, prema predaji, u kući Ante i Kike Garac biva zaskočen u noći s 13. na 14. siječnja 1871., svezan i predan oružnicima u Imotskom.
– U narodu Imotske krajine i Hercegovine priča se da je za izdaju Šimića kriva Kika Garac. Međutim, među onih 65 osoba iz Imotske krajine koji su primili nagradu za Šimićevo uhićenje, među kojima je sedam Garaca, nigdje se ne spominje ni Ante ni njegova žena Kika – naveo je povjesničar u tekstu, u kojem dobar dio otkriva sadržaj suđenja u Splitu, spominje se njegovo više od tri desetljeća dugo uzničko razdoblje provedeno u zatvoru u Kopru, ali i euforija u Dalmaciji i Hercegovini nakon pomilovanja i puštanja Andrijice na slobodu.
Fra Robert Jolić je govorio o hajduku Mijatu Tomiću, koji je živio dva i pol stoljeća prije Andrijice. O njemu su se pjevale pjesme…
– Nevjerojatno je da se dosta dugo nije znalo zapravo je li on uopće živio ili je bio samo produkt narodne mašte, koja voli takve ljude i junake. Tek 1940. godine objavljen je prvi povijesni dokument u kojem se spominje družina Mijata Tomića, a 1952. drugi. Međutim, oni su objavljeni u specijaliziranim časopisima tako da gotovo nitko nije niti znao za njih. Tek 1958. se pojavljuju dokumenti mletačke provenijencije u kojima se govori o Mijatu Tomiću i o njegovoj hajdučkoj družini i zapravo iz tih dopisa znamo da je on bio stvaran. Dugo vremena se držalo da je on živio u 18. stoljeću, no on je rođen u oko 1600., a izdan i ubijen 1642. – kazao je fra Robert Jolić.
Smatra da Mijata dobro opisuje priča o susretu s Mustafom Gaćom iz Konjica.
– Mustafi se udavala kćer, a on je bio prilično siromašan, pa mu je Mijat u svojoj pećini dao robe potrebne za udaju u puno većoj mjeri nego što je Mustafa imao novca. Sav radostan Mustafa je primijetio da bi u Sarajevu, kamo se zapravo zaputio u kupovinu, dobio puno manje robe nego od Mijata, na što mu je on odgovorio: ‘Ja sam po ovom aršinu kupovao, pa po njem i prodajem’. Mustafa je bio musliman, ali siromašan. Dakle, Mijat Tomić nije se borio protiv muslimana, nego protiv nasilja – naveo je fra Robert Jolić, dodavši da je Mijatovu družinu činilo najvjerojatnije 40-ak hajduka, te da se u Sarajevu slavilo kada su im stali na kraj.
Autor knjige ‘Matijino stoljeće rata’ Ivan Šimić govorio je o pisanim djelima o Andriji Šimiću, a drži da se radi o jako filmičnoj priči jer njegov život uključuje dugogodišnji zatvor, bijeg, izdaju…
– Bilo bi mi drago da netko jednog dana napravi pravi cjelovečernji igrani film! – pozvao je Šimić.
Dodajmo da je Brane Jukić kratko predstavio poučnu stazu Andrijice Šimića u općini Runovići, srednjoškolci su promovirali nošnju počasne postrojbe općine Grude ‘Hajduk Andrija Šimić’, a Mario Knezović je uveličao večer guslarskom izvedbom u čast tog povijesnog junaka. Mario Bušić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Grude, zahvalio se publici na dolasku i ohrabrio sve koji mogu raditi na stvaranju građe vezane za ovu temu. A s tim u vezi možemo istaknuti i da je na skup donesena i sablja koju je, prema priči, pred kraj života nosio Andrija Šimić.
Foto: Veljko Martinović