Na njoj je, naime, iscrpljena izbjeglička obitelj (otac, majka i šestero djece) za koju Granić pretpostavlja da je iz Sirije.

Pogođen prizorom gladne obitelji koja na -3 leži na podu, Ivica Granić pozvao je na pomoć koja je, čini se, urodila plodom. Usput se i obračunao s onima koji su ovu fotografiju ispolitizirali:

Dragi moji ‘kritičari’, moram priznati kako vam se malo čudim. Politički se situacija rješava – na potičkim strukturama. Moja mater to niti zna niti može niti je na njoj odgovornost. Ona za ništa nije odgovorna. Znači, odgovornost je na nekim drugim ljudima. Moj stav je tu jasan, ja bih stavio 77 slojeva žice da nitko ne može ući bez kontrole. I barem sam desetak članaka u raznim medijima i još stotinjak objava na fejsu napisao baš na tom tragu. Ako dici date komadić kruha učinili ste dobro djelo a niste podržali ISIL. Ja sam pozvao, ako netko hoće, da smrznutoj dici donese komadić kruha i to je to. Visokoj politici ovdje nije mjesto niti je to smisao ove objave. Jedno je ‘humanitarni problem’ jedne obitelji i male dice a drugo je problem imigranata i terorista. KAD BIH MOGAO ODLUČIVATI, ove ljude bih nahranio, obukao i vratio od kuda su došli. Ali ne bih nikada ostavio dicu da se smrznu u Crvenom Grmu. Evo, na kraju, ipak da i to znate, doduše ovo je neformalno, ali 99 posto točno, dobri ljudi su reagirali i pomogli ovih ljudima. Što bi rekli Slavonci ‘ja šorom vi šumom’.