Frano Krišto, Hrvat iz Livna, mladi buntovnik koji je odlučio progovoriti i osvrnuti se na aktualna događanja, kako na županijskoj i lokalnoj, tako i na državnoj i crkvenoj razini. Poznatiji kao ”kamenobacač” na Borjanu Krišto. Osim toga, uspješan je student koji će uskoro imati i više diploma.

  Prošlo je već dugo vremena nakon vašeg bacanja kamena na Borjanu Krišto ili kakve već inačice naziva tog incidenta postoje. Sada, zasigurno hladnije glave, možete reći konkretan razlog zašto ste to učinili?

FK:   Nažalost još uvijek ne mogu javno govoriti o detaljima jer tu priču, kako sam i ranije govorio, prvo čuvam za Općinski sud u Livnu, a tek onda ću je plasirati u javnost. No ono što mogu reći je to da je svemu prethodila verbalna rasprava u kojoj me dotična gospođa uvrijedila na vrlo bahat način, a ostalo je povijest. Glavni razlozi moje frustracije bili su općenito loše stanje u Livnu i HBŽ, a kap koja je prelila čašu bila je dodjela famoznih 100 000, 00 KM udruzi „Hrvatska žena Livno“, na čijem je čelu bila Tihana Krželj, nevjesta Borjane Krišto.

Inače, nitko u Livnu dotad nije bio upoznat s djelovanjem i uopće postojanjem te udruge, stoga je opravdano smatrati kako je spomenuta udruga, zapravo fiktivna udruga HDZ BiH koja služi za nelegalno izvlačenje proračunskog novca. Svega nekoliko sati nakon mog čina odlučeno je da se novac donira livanjskoj Crkvi, udarajući tako na emocije ljudi.

Tu vijest sam saznao na policijskom zadržavanju u PP Livno, a u isto vrijeme sam bio zatečen, ali i sretan jer se radi o crkvi u kojoj sam bio ministrant, a kasnije i predsjednik Franjevačke mladeži. No i ta priča je dobila svoj epilog, pa je zbog sveopće atmosfere u Livnu župnik odbio uzeti taj novac. Zanimala me ta priča s novcem, budući da mi je otpočetka bilo sumnjivo, stoga sam razgovarao s našim biskupom Franjom Komaricom koji je rekao kako pojma nije imao za taj novac, kao i rekonstrukciju crkvenog objekta, što je kao biskup dužan znati. Sve u svemu riječ je o velikoj prijevari s mnogo nelogičnosti i laži.

 U kojem je tijeku suđenje? 

Još uvijek čekam poziv na glavno ročište, a kad će to biti, ne znam.

Jeste imali neugodnih situacija, prijetnji od Vaših sugrađana ili je bilo potpuno suprotno?

FK: Naravno da je puno više podrške nego prijetnji. Dobivao prijetnje od supruga Borjane Krišto i županijskog ministra koji me želio uhapsiti živog ili mrtvog kako je sam i rekao, pa je u skladu s tim osobno sudjelovao u pokušaju mog privođenja.

 Prvostupnik ste politologije, ujedno i student novinarstva. Jeste li ikad bili politički aktivni, ako jeste gdje ste djelovali?

Da, istina, ta dva područja su me oduvijek zanimala, mada su u BiH i politika i novinarstvo totalno iskrivljeni i odudaraju od svjetskih standarda.  Nikada nisam bio niti na jednoj kandidatskoj listi, iako sam imao nekoliko ponuda.

Kroz cijelo studiranje sam bio aktivan u Hrvatskom studentskom politološkom forumu, a jedno vrijeme i u Studentskom zboru i ŽO Mladeži HDZ1990. Ipak, na studiju sam se više fokusirao na kulturno i dramsko djelovanje, stoga sam se bavio organizacijom kulturno-zabavnih večeri na FFMO, a glumio sam u nekoliko predstava i skečeva. Također, ni organiziranje humanitarnih akcija mi nije strano, ali to ne smatram kao nešto čime se treba hvaliti, već kao moralnu dužnost svih koji mogu pomoći na bilo koji način.

 Nedavno je osvanulo Vaše obraćanje javnosti povodom smjene premijera Draška Dalića, odnosno sjednice Skupštine HBŽ-a, u kojemu se osjeća bijes i nezadovoljstvo od vođenja sjednice do prozivke pojedinih lica. Može li konkretno narodu HBŽ biti bolje uz ljude koji je trenutno zastupaju i ne mislite li kako su Vaši stavovi pomalo utopistički i nerealni obzirom na cjelokupnu BiH stvarnost i stanje?

Povod mog obraćanja javnosti bilo je prvenstveno medijsko blaćenje i spinovi skuhani u političkoj kuhinji lokalnog HDZ BiH, a između ostalog i politička trgovina koja se dogodila u našoj županiji. Sasvim je jasno da uz ljude koji su trenutno na vlasti u HBŽ nema nikakvog napretka i prosperiteta.

Gospodin Draško Dalić je u svojem obraćanju zastupnicima vrlo precizno objasnio stvari i stanje u županiji gdje imate situaciju da „obiteljsko -platformskom vladom“ upravlja jedna obitelj. Ne mislim kako su moji stavovi i razmišljanje utopistički jer upravo politička elita koja vlada želi da tako mislimo i jednostavno pomirimo s tim. Hercegbosanska županija ima ogroman gospodarski i turistički potencijal, ali prema svim pokazateljima najgora smo županija u FBiH, a sve to zahvaljujući lošoj politici.

Iseljavanje, negativan prirodni priraštaj, rastuća nezaposlenost i korupcija samo su neki od gorućih problema u HBŽ, a smatram kako je za to kriva aktualna politika i mislim kako je vrijeme da oni koji provode politiku uništenja hrvatskog življa na ovim prostorima jednom zauvijek odu u ropotarnicu prošlosti.

 U kuloarima se spominje kako ste bili član mladeži HDZ-a? Ako jeste čemu takav prijezir nakon svega?

Kad ste mlad, nacionalno osviješten Hrvat i želite se politički aktivirati kako bi mogli činiti dobro za svoju zajednicu. Logički vam se čini izabrati HDZ BiH za ostvarenje tih ciljeva, ali logika je jedno, a praksa drugo. Istina je da sam bio član Mladeži HDZ BiH, no kad mi je bilo vrlo teško u životu i kad sam zamalo morao odustati od studija.

Nitko od vladajućih mi nije želio pomoći i tad sam shvatio da u toj stranci nema mjesta za obične male ljude. Trenutni odnosi unutar HDZ BiH su takvi da strankom vlada lijeva struja, dok desna služi kao topovsko meso i glasačko stado.

Želim naglasiti kako nemam ništa protiv HDZ BiH kao stranke budući da se i moj otac borio za ideale i vrijednosti koje su predstavljali, ali zaista nemam lijepih riječi za aktualno vodstvo. Razgovarao sam i s nekim osnivačima HDZ BiH i svi su mahom razočarani načinom na koji Dragan Čović i njegovi poltroni vode stranku, budući da se upravo pod njegovim vodstvom jedinstveni HDZ BiH raspao na dva dijela, a sad ista stvar prijeti i HNS-u, ali to me i ne čudi toliko budući da je riječ o etnobiznismenu koji je tek potkraj rata odlučio postati Hrvat.

Tu su i brojne druge stvari koje mu ne idu u prilog i jasno pokazuju njegovu nesposobnost, no o tome drugom prilikom.

Navodite kako ste shvatili da za Vas i za “obične mlade ljude” nema mjesta u toj stranci kada nitko od “vladajućih nije želio pomoći kada Vam je bilo teško u životu i kada ste zamalo odustali od studija.” Znači li to da ste u HDZ BiH ušli upravo zbog onog zbog čega danas opravdano optužujete vrh HDZ-a BiH? Kako ste uopće očekivali da će vam politika pomoći? Danas mnogi ulaze u vodeće političke stranke ne zbog ideala, nego kako bi za sebe ostvarili svojevrsan materijalni profit ili imali određene povlastice.

U stranku ušao zbog želje da doprinesem zajednici, dakle bez ikakvih skrivenih motiva i zahtjeva. U to doba kad sam se učlanio otac je radio dobro plaćeni posao, ja sam također radio sezonske poslove, a nekad bi preko cijele godine znao raditi.

Međutim, otac zbog građevinske krize u RH ostaje uskraćen za nekoliko zarađenih plaća, ja sam također ostao bez posla i bilo je upitno hoću li moći nastaviti studirati. Dakle, nitko od članova moje uže obitelji nije radio u nikakvoj državnoj firmi, mada su ocu, kao razvojačenom Hrvatskom branitelju, obećevali brda i doline.

Kažete da ste bili sretni što je crkva, uz koju ste emotivno vezani, dobila određen novac. Zar nije u takvim situacijama važno distancirati se od emocija?