U Hercegovini se godišnje bilježi između pet i sedam slučajeva ugriza zmija otrovnica, dok je smrtnost, uz pravodobno liječenje, izuzetno niska i manja od jedan posto. Stručnjaci upozoravaju kako su ugrizi poskoka rijetki, ali potencijalno opasni, osobito u proljetnim i ljetnim mjesecima kada se zmije bude iz zimskog mirovanja.

Predstojnica Klinike za infektivne bolesti SKB Mostar, prof. dr. sc. Svjetlana Grgić rekla je u razgovoru za Fenu kako se godišnje u toj bolnici bilježi između pet i sedam slučajeva ugriza zmija otrovnica, ovisno o sezoni i vremenskim prilikama.

– Do sada, zbog vremenskih prilika, nije zabilježen nijedan slučaj u Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar – kaže Grgić.

Dodaje kako su ugrizi poskoka potencijalno smrtonosni jer je riječ o najotrovnijoj zmiji u Europi. No, uz pravovremenu medicinsku pomoć smrtnost je izuzetno niska (ispod jedan posto).

SKB Mostar trenutno raspolaže s dovoljno zaliha seruma, unatoč globalnim i europskim nestašicama.

– Pravodobna primjena seruma protiv ugriza zmije otrovnice ključna je za uspješno liječenje i sprječavanje ozbiljnih komplikacija. Najveću učinkovitost serum ima ako se primijeni unutar četiri do šest sati nakon ugriza, osobito u slučajevima kada se javljaju jasni znaci sustavne intoksikacije, poput oticanja, poremećaja zgrušavanja krvi ili drugih znakova trovanja. Nakon tog razdoblja učinkovitost opada, a povećava se rizik od trajnih oštećenja – govori doktorica Grgić i dodaje da je u slučaju sumnje na ugriz zmije otrovnice, osobito uz pojavu otoka ili crvenila, nužno odmah potražiti liječničku pomoć.

Upozorava i da ljudi često primjenjuju zastarjele i opasne metode koje mogu pogoršati stanje, poput zarezivanja rane, isisavanja otrova, podvezivanja i stavljanja leda.

Nakon ugriza zmije otrovnice ili sumnje na ugriz najprije se javlja strah i panika, a na mjestu ugriza obično su vidljive dvije točkaste ranice promjera do jednog centimetra. Vrlo brzo, unutar nekoliko minuta do pola sata, javlja se jaka bol na mjestu ugriza, potom otok i pojava modrice (ekhimoze), pojašnjava predstojnica Klinike za infektivne bolesti SKB Mostar.

Kod težih slučajeva, ističe, unutar 30 minuta javljaju se mučnina, malaksalost, povraćanje, proljev te nizak tlak, odnosno znaci hipovolemijskog šoka, zbog čega je potrebno hitno bolničko zbrinjavanje.

Kod osobe koju je ugrizla zmija otrovnica najvažnije je imobilizirati ugrizeni ekstremitet i osigurati mirovanje kako bi se usporilo širenje otrova. Također, potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć ili otići u najbližu bolnicu.

U posljednje vrijeme sve je veći interes za planinarenje i boravak u prirodi u Hercegovini, što dovodi i do češćih susreta s divljim životinjama, uključujući i zmije. Boravak na stazama, osobito u proljetnim mjesecima, zahtijeva dodatan oprez i prilagodbu prirodnom okruženju.

– Važno je naglasiti da mi dolazimo u njihovu „kuću“ – planine su njihovo prirodno stanište, stoga se moramo prilagoditi tome. U proljeće ćemo najčešće sresti poskoke uz stazu ili na krošnjama drveća te je potrebno obratiti pažnju prilikom planinarenja – kazao je Feni Josip Drmić, bivši predsjednik HPD Prenj 1993 Mostar.

Napominje da ljudi često imaju predrasude prema divljim životinjama, pa tako i zmijama, koje su uglavnom pogrešne.

– Kroz opću planinarsku školu to je jedna od tema koje obrađujemo kako bismo upoznali početnike s opasnostima u planini koje mogu nastati pri susretu s raznim životinjama. Predrasude su pogrešne jer, kada se spomenu opasnosti od životinja, ljudi najčešće pomisle na zmije, vukove, medvjede i druge zvijeri, no stvarnost je drugačija. Na našim prostorima to su među najmanjim opasnostima s kojima se susrećemo u planini. Puno veći problem mogu predstavljati manje „životinjice“ poput insekata, pauka i krpelja – naglašava.

Na upit što učiniti ako primijetimo zmiju tijekom planinarenja, Drmić odgovara da je najčešće dovoljna vibracija koju hodanjem prenosimo na tlo i zmija će se udaljiti.

Ako se to ne dogodi, treba je zaobići u širem luku ili, ako to nije moguće, nekim predmetom (planinarski štap ili grana) napraviti buku i vibracije udarcima o tlo, kaže Drmić te upozorava da nije preporučljivo direktno udarati ili dirati zmiju.

– Planine su prirodno stanište životinja, mi smo tu na neki način „gosti“ i to moramo poštivati. Zmije će se uvijek udaljiti u suprotnom smjeru od nas. Također, potrebno je biti pažljiv pri odabiru mjesta za odmor, pregledati tlo prije sjedenja kako bi se izbjeglo da se zmija tu sklonila – naglašava.

Kaže kako se najčešći ugrizi događaju pri obavljanju poljoprivrednih radova, kada ljudi ne primijete zmiju koja se osjeća ugroženo.

U planinarenju su ugrizi rijetki, dok se većina slučajeva događa u urbanijim područjima. Važno je naglasiti da su to često „suhi“ ugrizi, u kojima zmija ispusti malo ili nimalo otrova, jer čovjek nije njezin plijen, pojašnjava Drmić.

Upozorava i na važnost nošenja prikladne odjeće i obuće, što podrazumijeva duge nogavice i planinarsku obuću poput tenisica ili gojzerica.

Po njegovim riječima, uvijek treba provjeriti tlo prije sjedenja, obratiti pažnju na rupe ili prirodne zaklone u stijeni, kao i na grane drveća ako se planiramo za njih pridržati. U ljetnim mjesecima u blizini izvora vode moguće je susresti zmije, pa je potreban dodatni oprez.

– Zmije, kao i druge životinje u divljini, kada osjete prisutnost čovjeka, najčešće će se same udaljiti. Ako dođe do ugriza zmije, bez obzira o kojoj se vrsti radi, važno je ostati pribran, ranu prekriti sterilnom gazom i što prije organizirati transport u najbližu zdravstvenu ustanovu. Bitno je da se osoba što manje kreće, jer se u slučaju ugriza otrovnice otrov može brže širiti organizmom. Ne preporučuje se rezanje rane, isisavanje otrova niti primjena improviziranih metoda. Uz što manje fizičkog napora, unesrećenog treba prevesti u bolnicu – zaključuje Drmić.