U zanimljive projekte upustila se mjesna zajednica Grljevići, tipično brdsko selo na sjeveru Ljubuškog. Do naselja se stiže vijugavim puteljkom iz pitoreske Vitine sedam, osam kilometara dužine. Nedavno smo se iznenadili i objavili, na polovici tog puta zatekli smo proširenu cestu na dijelu bez kuća, u carstvu crnograba, duba (hrasta) i drače. Kako ne bi kaskali za događajima ciljano smo potegli istim smjerom do Grljevića. Na djelu na kojem nas je prošli puta iznenadio prošireni put zatekli smo asfalt i to širine šest metara, prava magistrala!

Kako smo o tim radovima naišli samo na obavijest Odjela za stambeno komunalne poslove grada Ljubuškog da se zbog radova „koriste zamjenski pravci“, nastavili smo do Grljevića gdje smo doznali ne samo o radovima, nego i o planovima i željama, njegovih žitelja:

Tko o čemu, Grljevčani o putovima

„U dogovoru s mjesnom zajednicom Vitina na čijem je čelu Stojan Boras, odlučili smo sredstva dobivena od Grada, koja smo mogli rasporediti prema potrebama, usmjeriti za asfaltiranje puta u punom profilu, s dva kolnička traka“, priča Mario Kordić, predsjednik Mjesne zajednice Grljevići. Naša mjesna zajednica je uložila 100.000 KM, a MZ Vitina 80.000 KM. Asfaltirali smo dionicu na granici dvije mjesne zajednice u dužini od 1.400 metara. Za tu odluku imao sam podršku mještana. Prometnica s dva kolnička traka naša je dugogodišnja želja. Prije desetak godina proširili smo trasu, tako da je ovo bio nastavak započetog posla. Želja nam je da se preko Vitine, Grljevića i Rasna izravno spoje Ljubuški i Široki Brijeg“ kaže predsjednik Kordić, pa otkriva da Grljevići koji su svojevrsno središte prostrane kraške visoravni, na proširenju prometnica rade godinama:

„Prikupili smo 45.000 KM i uložili ih u proširenje puta prema Lipnu, koje pripada također Ljubuškom, a dalje se veže za Hamziće, odnosno Čitluk. Proširili smo i trasu ceste prema Borajini, odnosno općini Grude, sada nam je želja proširiti trasu prema Rasnu, koje pripada Širokom Brijegu i onda pokušati sve to uvezati. Za obavljene radove imali smo podršku gradonačelnika Vedrana Markotića i Tonija Kraljevića, doskorašnjeg ministra financija Županije Z-H, sada Federacije BiH. Sve su to važne prometnice ne samo za Grljeviće nego za ovu regiju. Konkretno za Grljeviće mogu reći da trenutačno pet mladih ljudi ovdje pravi kuće, oni nas najviše i guraju. Doskora su Grljevčani za placeve u Ljubuškom, Grudama i Širokom Brijegu plaćali po 30 – 40.000 KM, a u dogledno vrijeme nadam se, da će graditi ovdje, na djedovini. Kuće su počeli obnavljati i Grljevčani koji žive u Zagrebu…“, navodi gospodin Kordić.

Da put od Ljubuškog do Širokog Brijega, preko Grljevića, ima šire značenje od želja mještana tog naselja, zaključujemo na osnovu riječi Kristijana Kordića, Mariova bratića jednog od mladih ljudi koji na očevini pravi kuću.

„Od moje kuće preko Rasna do Širokog Brijega ima deset kilometara, a do Ljubuškog nepunih petnaest“, kaže Kristijan „što je upola manje od sadašnjih skoro pedeset preko Gruda!“

Dakle, riječ je o putu od važnosti za ŽZH pa i šire, jer na sadašnjem nepreglednom trometarskom putu bude i „zgoda“. Zbog pogrešne GPS navigacije tim putem znaju krenuti tegljači, kako se izvuku sugovornici ne znaju objasniti. Međutim nadaju se da će to u dogledno vrijeme biti prošlost, te da će se prometnicom s dva kolnička traka, povezati Ljubuški i Široki Brijeg, naravno preko Grljevića. Za to su, očito spremni upregnuti sve snage, od vlastitog doprinosa, podrške raseljenih, grada, županije…

Bila je nedjelja, pred crkvom u Grljevićima zatekli smo mještane pristigle na pučku misu, župa Grljevići kojoj pripadaju i neka od okolnih sela, nedavno je proslavila stotinu godina, a početkom jeseni u planu su i radovi na njezinoj obnovi. Mještanin Milan Radišić po starinski, natenane, savijao je cigaru naravno od čuvene grljevačke škije. Na kraju nakon svega što smo čuli i vidjeli možemo zaključiti da Grljevići za koje se tvrdilo da su bili duhanska prijestolnica austrougarske Carevine, sada žele postati prometno čvorište zapadne Hercegovine. Grljevčani i ne samo oni, znali bi reći kako su se cigarete za cara i kralja Vranu Jozipa (Franu Josipa) pravile od duhana iz Grljevića, dok je vino pio iz Carskih vinograda iz Gnojnica kod Mostara! Nije bitno je li navedeno baš točno, afirmativno zvuči.

Tekst i foto: Književno-novinarski studio “Musa”