No, nerijetko jedni drugima uskaču u pomoć te nema stroge podjele poslova.

Klub je službeno osnovan 2009. godine iako smo konje imali i godinama prije toga. Počeli smo s jednim, kao ostvarenje dječje želje, ali se uz našu ostvarivala i dugogodišnja želja oca te se broj konja povećavao. Trenutno je na imanju 17 konja, a prije par dana stigla nam je i kobilica Hana koja je prava atrakcija na imanju, priča za Fenu jedna od tri sestre, trenerica i menadžerica Konjičkoga Kuba “Stina” Marija Mikulić (djevojački Pejić).

Marija i njezina sestra Melani bile su su članice reprezentacije Konjičkoga sporta BiH i sudjelovale na natjecanju u BiH i državama regije.

Također su sudjelovale na balkanskim prvenstvima što nije beznačajno s obzirom na to da klub dolazi iz malog mjesta i iz male zemlje.

Nakon godina sporta, premda još nismo izišle iz njega, nego se samo vratili na imanje, odlučile smo proširiti ideje koje se vezane za prirodu i konje, objašnjava Marija.

Tako je, veli, klub otvorio svoja vrata za domaće i inozemne goste i sve one koji žele i imaju mogućnosti boraviti na njihovom imanju.

Ovo je naš životni poziv i način života tako da se naši gosti osjećaju kao dio nas i kluba, dodaje Marija, napominjući sa šalom kako oni zapravo “ni ne rade ništa jer vole ovo što žive”

Najtraženija ponuda je rekreativno jahanje

Ponuda kluba prilagođena je onome što naši posjetitelji žele, ali definitivno najtraženija ponuda je rekreativno jahanje kroz prirodu na našim mirnim i umiljatim konjima, ističe Marija.

Napominje kako za aktivnost terenskog jahanja prethodno iskustvo nije neophodno.

Apsolutni početnik može rezervirati svoj termin i doći na jahanje zahvaljujući mirnim konjima i profesionalnom osoblju te upustiti se u terensku avanturu s nama, navodi Marija.

Po njezinim riječima, dolaze im gosti iz Izraela, SAD-a i Njemačke jer imaju par ugovora s turističkim agencijama.

Kaže kako gosti dolaze isključivo na jahanje i zadržavaju se od sedam do deset dana.

Škola jahanja je također dio njihove stalne ponude

Većina klubova stavlja limit za školu jahanja od 15 do 30 sati, no to je individualno. Naime, u našoj praksi u više od 20 godina pokazalo se zapravo da se usvajanje znanja razlikuje od osobe do osobe. Pa imamo osobu koja svlada jahanje i za pet sati, objašnjava trenerica Marija.

Kaže kako su u školama jahanja obično osobe od 20 do 55 godina te da je riječ o ozbiljnim zaljubljenicima konja i prirode, a koji su aktivni i dolaze svakodnevno trenirat. Uz to, napominje da ima i starijih osoba, čak do 70 godina života koji dolaze na rekreativno jahanje.

Što se tiče pak djece ona su tu aktivna od druge godine života pa nadalje, dodaje Marija.

Terapijsko jahanje je također njihova svakodnevna aktivnost

Marija ističe da imaju i terapijsko jahanje te su sretni da i takvu aktivnost mogu pružiti osobama s poteškoćama u razvoju.

Želimo napomenuti kako ovu vrstu aktivnosti ne naplaćujemo. To je samo mali doprinos od nas za roditelje djece s poteškoćama u razvoju i najmanje što možemo učiniti za njih te im bar malo olakšati život u moru pretraga, drame, doktora, objašnjava Marija za Fenu.

U Konjičkom klubu u tijeku je upis u Ljetni kamp za djecu i mlade.

Kamp traje tjedan dana, a djeca su smještena na imanju, u kući za odmor koja ima i vanjski bazen. U sklopu kampa imaju jedno ili dva noćenja na otvorenom pod vedrim nebom uz logorsku vatru, a uključena je i škola jahanja. Svakodnevno su djeci na raspolaganju i radionice te predavači raznovrsnih tema, priča Marija i dodaje kako imaju djecu koja tu dolaze već četvrtu godinu.