Danas je mnoštvo Gruđana svetom misom proslavilo blagdan sv. Kate, zaštitnice svoje župe. Ove godine, zbog smrti Fra Ante Šaravanje, nije bilo procesije kroz centar Gruda, a iz istog razloga izostalo je i tradicionalno druženje ispred crkve.

Svečano misno slavlje predvodio je fra Mile Vlašić, a u koncelebraciji su sudjelovali župnik fra Stanko Pavlović, fra Luka Marić, fra Andrija Nikić, fra Leonardo Hrkać i fra Bože Radoš.

Župni zbor župe Grude svojim pjevanjem dodatno je uveličao ovo slavlje.

U Grudama se sv. Kata slavi od 1895. godine, kada je utemeljena ova župa. Crkva datira iz 30-ih godina prošlog stoljeća, kada fra Gabro Grubišić započinje gradnju ovog velebnog zdanja, koje danas mnogi s pravom nazivaju „Grudska ljepotica“.

Najpoznatija svetica u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.  Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali “Kinom staroga svijeta”.

O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris.

Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova:

“Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.”

Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.

Blagdan Svete Katarine (Svete Kate) obilježava se 25. studenog, a  prema pučkom kalendaru označavao je posljednje dane jeseni i početak zime. Najpopularnija meteorološka izreka koja spominje ovu sveticu je ona narodna – “Sveta Kata, snijeg na vrata!”.

Vjerujemo kako nas Sveta Kata ni ove godine neće iznevjeriti kad je zima u pitanju, a mi svima Katarinama, Katicama i Katama želimo sretan imendan!