U Župi svete Kate u Grudama u subotu, 14. svibnja održat će se obred Svete potvrde (Krizma).

Članovi pastoralnog i ekonomskog župnog vijeća, zajedno sa župnikom fra Stankom Pavlovićem, pozvali su biskupa Palića da podijeli sakrament Potvrde.

Riječ je o nesretnom ‘hercegovačkom slučaju’ kako stoji i u samom priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti:

U skladu s dugo već uvriježenim trogodišnjim ritmom održavanja obreda Potvrde u našoj župi, ove je godine taj obred predviđen za subotu 14. svibnja. S punim pouzdanjem u dragoga Boga, kao zadnjega i neosporno najmjerodavnijega sudca, koji će naše dobro poznate prijepore bez sumnje jednom pomiriti i razriješiti na pravedan način, jer On drugačije i ne zna, ovim Vas putem usrdno pozivamo da dođete i svojom rukom podijelite sakrament Potvrde našoj djeci na njima i nama za taj svečani čin zacijelo najprikladnijem i najljepšem mjestu na svijetu: u prekrasnoj crkvi Svete Kate u Grudama!

Ukoliko Vam zbog nekih drugih, možda već preuzetih obveza rečeni nadnevak ne odgovara, molimo Vas da predložite neki drugi! Toplo se pritom nadamo da ćete smoći snage i ostaviti za ovu prigodu naše nesporazume po strani, te pustiti da vrijeme – čiji protok zna biti čudesno blagotvoran – provjetri malo sve one puste apostolske konstitucije, odluke i dekrete na koje su se, vezano za naš odavno već općepoznati „hercegovački slučaj“, pozivali Vaši predšasnici. U tom se smislu, preuzvišeni oče biskupe, još toplije nadamo da baštinite ponešto od otvorenosti i odvažnosti blagopokojnoga, odnedavno svetoga pape Ivana XXIII., koji je, svjestan nužnosti usklađivanja Crkve s duhom vremena, radosno onomad sazvao Drugi vatikanski sabor kako bi na njemu, između ostalog, snažno potaknuo naučavanje i shvaćanje Crkve kao Božjeg naroda. Podrazumijevajući da ste upravo na koncilskome tragu i Vi opredijeljeni za onaj papin glasoviti aggiornamento kao trajni proces prilagođavanja Crkve novim vremenima i okolnostima, priželjkujemo štoviše da poput dokazano kreposnoga Ivana XXIII. dosljedno vjerujete kako Crkvu ne čine samo svećenstvo, hijerarhija i feudalni crkveni zakoni, već jednako i laici, te da dijelite mišljenje brojnih (post)koncilskih teoloških mislilaca koji smatraju da bi uloga vjerničkoga puka u Crkvi prema novom shvaćanju „morala biti jače istaknuta“, nipošto svedena na „samo savjetodavan glas“ župnih vijeća, kako je to u nedostatku hrabrosti i vizije danas normirano, čime je „napravljen korak unatrag u odnosu na druge koncilske postavke“.

Poštovani oče biskupe, župljani župe Grude neprestano se još od Vašega imenovanja za mostarsko-duvanjskoga biskupa Svevišnjemu mole da baš Vi, kao naš novi pastir, nesretni „hercegovački slučaj“ napokon sagledate u svjetlu ovdje navedenih postavki i duha Drugoga vatikanskog sabora, ne čekajući nasušni posadašnjujući iskorak nekog budućega Koncila, koji će, pretočen jednom u paragrafe sa životom usklađenijega novog Zakonika kanonskoga prava, posve izvjesno omogućiti da se glas „Božjeg naroda“ još snažnije čuje i uvažava u Crkvi! Utoliko smo, oče biskupe, ostali nemalo zatečeni nekim Vašim javnim nastupima, kao i nedavnim priopćenjem biskupskoga ordinarijata povodom događaja u župi Crnač. Nepoznati autor tog odveć mrgodnog, docirajućeg i po nama anakronog priopćenja, stavljanjem naglaska na navodno ničim ograničeno pravo dijecezanskoga biskupa na „vlast upravljanja“, kako se na jednom mjestu nezgrapno izrazio, olako anatemizira pojmove poput referenduma i peticija, kao da živimo u davno prohujalom vremenu Jana Husa, koji je zbog nekih tobože bogohulnih ideja – promoviranih pet i pol stoljeća kasnije na samom Drugom vatikanskom saboru – spaljen jadan na lomači.

Ne dovodeći u pitanje božansko ustanovljenje crkvene hijerarhije, pa ni njenu svetost, nama se, poštovani oče biskupe, ipak čini kako je u najvećemu interesu naše zajedničke Crkve da kanonskim zakonikom propisano pravo mjesnoga ordinarija na slobodno raspolaganje župama (dioba, raspodjela, dodjeljivanje) ne bude ograničeno samo teško mjerljivim „dobrom duša“, već i puno mjerljivijim „raspoloženjem srdaca“ onih na koje se pojedini propis odnosi, samih dakle vjernika. Ako u trenutno važećem, ljudskom rukom pisanom Zakoniku kanonskoga prava to već sada nije tako, tim gore po Zakonik kanonskoga prava, da malo kao i u šali, ali zapravo smrtno ozbiljni parafraziramo onog staroga mudroslova Hegela koji je suočivši se s tvrdnjama da protiv njegovih astronomskih uvida govore činjenice izrekao onu čuvenu rečenicu „tim gore po činjenice“. Čim taj zakonik bude dokraja prožet onim trajno obvezujućim aggiornamentom pape Ivana XXIII., što će ga prema našem dubokom uvjerenju još više približiti i biblijskim načelima i volji Kristovoj, nesporazumi poput ovog što razdire Hercegovinu duže od stotinu godina bit će nezamislivi.

A taj naš stogodišnji nesporazum, oče biskupe, cijeli taj „hercegovački slučaj“, svoj izvor i počelo ima upravo u starinskom tumačenju odredbi Zakonika kanonskoga prava! Osim što prema mišljenju ogromne većine župljana župe Grude ne uvažavaju dovoljno „posebno stanje Crkve u Hercegovini“, nastalo kroz višestoljetnu vezanost ovdašnjega katoličkog puka s franjevcima, dokumenti koji birokratski kruto, manje-više mehanički propisuju uvođenje „redovite crkvene hijerarhije“ u mostarsko-duvanjskoj biskupiji – počevši od odluke iz 1899. pa do dekreta Romanis Pontificibus iz 1975. – povrh su i prije toga svojevrstan „račun bez krčmara“, jer su gotovo svi redom donošeni mimo više nego jasno očitovanog raspoloženja Božjeg naroda, u igri moći i lobiranja među svećeničkim glavarima i pismoznancima, dijecezanskim i redovničkim!

Vjerujući, oče biskupe, da kao čovjek novoga doba želite nasljedovati hrabre geste najmanje trojice posljednjih papa koji su se itekako znali posuti pepelom i priznati neke grijehe naše Crkve iz prošlosti – kako su to jamačno na veću slavu Božju učinili u slučaju maloprije spomenutog Jana Husa ili okrutno također smaknutih dominikanaca Girolama Savonarole i Giordana Bruna – molimo Vas da pomognete pogasiti inkvizicijsku vatricu čije pucketanje mi župljani takozvanih spornih hercegovačkih župa, stisnutih zubi, skupa s našim kažnjenim fratrima, ćutimo pod nogama evo već pola stoljeća. Molimo Vas, drugim riječima, da budete naš odvjetnik, i da bez odlaganja pokrenete odgovarajuće postupke kojima će biti okončano polustoljetno administrativno mrcvarenje župljana pravdano uvođenjem „redovite crkvene hijerarhije“ u mostarsko-duvanjskoj biskupiji! Taj bi zaokret, koji bi Vas bez ikakve sumnje dodatno omilio Gospodinu, nužno uključivao i Vaše zauzimanje za opoziv sramotnih kazni što su ih redovnički poglavari – izgubivši u onoj igri moći, a lakomi možda za povlasticama i napredovanjem – izrekli devetorici fratara koji su ostali uz svoj narod. Vi ćete, oče biskupe, višim crkvenim instancama bolje od ikoga znati objasniti kako naš Gospodin, ustanovljavajući svoju Crkvu, sasvim sigurno nije mislio da poslušnost klera prema crkvenoj hijerarhiji mora biti bespogovorna, bez prava na prigovor savjesti u slučajevima kada postoje jasni znakovi da se u određenoj stvari radi o nepravdi prema pojedincu ili narodu Božjem! Da nije, uostalom, mislio kako po Njegovoj volji ustanovljena crkvena hijerarhija može koji put i pogriješiti, ne bi valjda tvorce dokumenata Drugog vatikanskoga sabora nadahnuo da malo ipak „nijansiraju“ prethodno proglašenu dogmu o nezabludivosti čak i samoga pape.

Poštovani oče biskupe, kao djeca, unuci ili praunuci onih što su svojim nesebičnim prilozima i trudom izgradili župne kuće i crkve u Grudama i Dragićini, uvjereni da se naš glas u Crkvi i zbog toga mora čuti, otvorena Vas srca još jednom pozivamo da 14. svibnja 2022. godine (ili neki drugi dan, kao što rekosmo) u dobroj vjeri dođete u Grude i podijelite sakrament Potvrde našoj djeci, ne postavljajući pritom nikakve preduvjete!

Bog Vas blagoslovio, navode iz župe svete Kate u Grudama.