Županijske skupštine često stupnjem svoga kašnjenja za usvajanje programa rada u potpunosti obesmišljavaju taj alat za povećanje efikasnosti i fokusiranosti na projektirane ciljeve, objavili su Centri civilnih inicijativa.

Kako dodaju, i u 2017. godini programi rada usvajani su u trećem (Posavska županija), četvrtom (Bosansko-podrinjska županija), petom (Hercegovačko-neretvanska županija i Županija Zapadnohercegovačka), pa čak i početkom sedmoga mjeseca, odnosno, nakon završetka prve polovine godine (Hercegbosanska županija).

O neodgovornosti institucija vlasti, u ovom kontekstu, govori i podatak da je, što se tiče vremena usvajanja programa rada, u 2017. godini postignut najbolji rezultat, u posljednjih 12 godina, iako je samo pet županijskih skupština program rada za ovu godinu usvojilo na vrijeme, tj. prije početka godine na koju se odnose.

Ukupno je, od 110 programa rada koje su županijske skupštine trebale donijeti u posljednjih 11 godina (zaključno s 2017.), na vrijeme usvojeno njih tek 14. CCI dodaje da su 42 usvojena u prvom kvartalu godine na koju se odnose, 28 u drugom, a 8 čak u drugoj polovici godine. 18 programa nije uopće doneseno.

Na žalost, prilikom usvajanja programa rada za 2018. godinu, došlo je do pogoršanja, pa su na vrijeme usvojena tek tri programa rada županijskih skupština – u Tuzlanskoj, Zeničko-dobojskoj i Srednjobosanskoj županiji.

Čak četiri županijske skupštine – skupštine PŽ, BPŽ, HNŽ i HBŽ – nisu svoj program rada usvojile na vrijeme nijednom u posljednjih 12 godina (zaključno s programima rada za 2018.).

Županija Zapadnohercegovačka i Unsko-sanska županija su to uradile samo jednom. Skupština ŽZH, taj jedini put, učinila je još u pretprošlom mandatu – usvojivši program rada za 2008. godinu.

Daleko najviše puta, od svih županijskih skupština, svoj program rada na vrijeme je donijela Skupština Tuzlanske županije – 7 puta u 12 posljednjih godina.

Godišnji program rada nije uopće usvojen 18 puta u prethodnih 11 godina, što je 16% od ukupnoga broja županijskih programa koji su trebali biti usvojeni u ovom periodu.

Najveću neodgovornost, u tom kontekstu, pokazala je Skupština Hercegbosanske županije, koja je, u posljednja tri mandata, samo u pet godina imala usvojene programe rada, a i u tim godinama on nije bio usvojen na vrijeme, nego u trećem, petom, sedmom, pa čak i na kraju desetoga mjeseca godine na koju se program odnosio.

Jedino skupštine Tuzlanske, Zeničko-dobojske i Županije Sarajevo nijednu od prethodnih 11 godina nisu završile bez usvojenoga godišnjega programa rada.