Večeras će u Međugorju Hercegovci prirediti svečani doček Marinu Čiliću. Pljeskat će “zemljaku” najviše jer je proslavio “matičnu domovinu” (RH). Nitko neće biti nesretan što nije igrao za državu u kojoj je rođen (BiH). Dapače. Hercegovina je neshvaćena zemlja nedosanjanih snova. Koja živi u nekom virtualnom svijetu.
Nikad Hercegovci iza sebe nisu imali državu. Zato su uspješni samo tamo gdje ona nije potrebna. Kako drukčije objasniti da su u kamenitoj Hercegovini pojedinci sami izgradili desetke teniskih terena. Na kojima elitni sport vježbaju djeca siromašnih roditelja. Danas je iz dva sela, koja broje pet-šest tisuća stanovnika, troje susjeda Marin Čilić, Ivan Dodig, Mirjana Lučić na svjetskim teniskim top-ljestvicama. Takvo što nemaju višemilijunske države.
Nisu to jedini fenomeni Hercegovine. Prepuna je apsurda, stereotipa, individualnih čuda. I razočaranja. Kada je počeo rat, hercegovački Hrvati imali su na svojoj strani Hrvatsku. Bili su omiljeni i kod naroda i kod vlasti. Brzo se kod dijela Hrvata ljubav pretvorila u podsmijeh, pa čak i mržnju. Mediji su nametnuli stav da su Hercegovci zapravo teret Hrvatskoj. Nakon svega, izgubili su prirodnog saveznika u RH (narod), a izgladili odnose s “crvenom vlasti”. Koju su uglavnom rušili.
Jedan od raširenijih stereotipa je da su Hercegovci isključivo desničari. Oni su, kao i svi drugi, politički razjedinjeni. Desnica je nekad stvarala Hrvatsku (Gojko Šušak, Jozo Martinović, Blago Zadro…), a ljevica (Josip Leko, Milan Bandić, Ljubo Jurčić…) danas vodi neke druge ratove. Možda nekadašnji susjedi i imenjaci Ante Pavelić i Ante Marković najzornije oslikavaju radikalne različitosti Hercegovine. Obojica su rođena u Konjicu.
Neki će reći, Hercegovci su konzervativni, tradicionalisti. Književnici poput Predraga Matvejevića govore o njihovoj liberalnoj crti, a ne treba zaboraviti Antuna Branka Šimića koji je samo jednom zbirkom, “Preobraženjima”, označio prekretnicu hrvatske poezije.
Hercegovce doživljavaju i kao one koji pjevaju gangu i narodnjake, a upravo tamo često pred punim dvoranama nastupaju filharmonije. Mediji Hrvatskoj plasiraju drukčiju istinu. Osim tisuća intelektualaca, primitivci, kojih, naravno, ima kao i drugdje, najčešće dobivaju prostor u javnosti. Pristojni ih se Hercegovci srame više od onih koji ih preziru. Nemoćni su plasirati pravu istinu. A nerijetko ih se optužuje za kriminal, prijevare. Nebitno je što nikoga od njih nema u Remetincu. Zapravo ima jedan – Jure Žulj iz Gruda. On je ravnatelj zatvora!
Hercegovina nije samo krš, već i bogata plodna dolina uz Neretvu, ona je i more u Neumu, skijalište na Čvrsnici… Nažalost, život je težak. Tisuće je nezaposlenih, mladi odlaze… Najveći je broj onih koji jedva preživljavaju.
Hercegovci nikad nisu živjeli u državi koju su doživljavali svojom. Bili su pod Turskom, Austro-Ugarskom, Jugoslavijom. Današnja BiH prema njima se odnosi poput okupatora. Surova prošlost u hercegovačke je gene usadila stav da je država neprijatelj. Zato su prednjačili u rušenju država, ali nisu imali iskustva u gradnji. Kao rijetko tko na svijetu izgubili su republiku (Herceg Bosnu), nisu se snašli ni u matičnoj domovini (RH), a još manje u svojoj državi (BiH). Individualno postižu svjetske uspjehe, kolektivno ne postoje. Bez radikalnog zaokreta sve će postati bezvrijedno. Ova generacija mora objediniti sve snage u zajednički pokret. Koji će krenuti u borbu za institucionalnu (i teritorijalnu) zaštitu svih Hrvata u BiH. Kao što su nekada rušili Jugoslaviju, istom energijom treba krenuti u gradnju BiH. Unutar nje ima mjesta za sve narode koji će živjeti u drukčijim kantonima, entitetima ili možda, pak, u uniji triju republika. Ne nađu li makar jedno rješenje po mjeri Hrvata, Hercegovina će postati zemlja siromašnih i obespravljenih beskućnika. Vjerojatno će pod zastavama Hrvatske, Njemačke, Amerike… imati svjetski uspješne individualce i starce koje će pokapati na “ničijoj zemlji”.
vecernji.ba
8 komentara
Ma kakvi Hercegovici mi smo HRVATI iz Hercegovine, kao i Hrvati iz Dalmacije, Međimurja, Zagorja Istre, Bosne i Vojvodine, nemojte da nas neprijatelji dijele po regiji iz koje potječemo.
Pročitajte tko je bio Herceg po kojemu je Hercegovina dobila ime, pa ćete vidjetio da je bolje da se ni regija ne zove Hercegovinom nego bolje Humom ili sl.
Ma bespotrebno vam je ovo objavljivati u Hercegovini, nek hrvatski portali objave pa je to već nesto..
Bandić je igrao kolo s partizanima i nosio TITOV BEDŽ na srcu ne smijemo niti hoćemo to ikad više zaboraviti. Zbogom Bandiću za sva vremena. Prije sam te zajedno s drugima podržavala, a sad više NE i to svakom pričam da izbjegnu tu tvoju zasjedu!
svaka čast za članak,
nebi bilo loše da se potrudite pa da osvane na nekom od hrvatskih portala u HR
(mada je i ovo hrvatski).
PRVOKLASNI PARTIZAN INAČE BANDIĆ.
BRAAVO BRAVO BRAVO ZA ČLANAK. Svaka riječ je na mjestu .
Eranka, Titov bedž je nosio i Dragan Čović i pola gruđana, kao npr. Živko Mikulić Krnjašević.
Slažem se s komentarima – Bandić je kolo igra s njima i ove godine će i plaća partizanske ručkove krezubim partizankama koje su naše didove ubijali.
Bandiću nisi više toliko popularan skužen si, đapa pare s parama ne moreš kupiti svoje hrvatstvo, na tvoju žalost