Blagdan je svetog Antuna (Ante) Padovanskog, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca, koji je svetim proglašen samo 11 i pol mjeseci nakon svoje smrti. U Hercegovini se blagdan obilježava svetim misama, blagoslovom djece i procesijama.
Sveti Antun – rođen kao Ferdinand, prvi sin bogate plemićke obitelji iz Lisabona
Portugalac sveti Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.), bio je prvorođenac iz plemićke, moćne i bogate obitelji, a roditelji su mu dali ime Fernando. No, imao je svoj put i već s 15 godina napušta bogatu palaču i pridružuje se redu Sv. Augustina, nakon zaređenja za svećenika prelazi u Manju braću i posvećuje se širenju vjere među narodima Afrike.
Tamo se i obrazovao, te postao jedan od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća.Napušta augustince i pridružuje se franjevcima u Maroku, te mijenja ime u Antun. U Africi obolijeva od malarije, namjerava se vratiti u domovinu, no brod se, gonjen nepovoljnim vjetrom, našao na obalama otoka Sicilije. Još oslabljen od dugotrajne groznice, Antun se uputi u Asiz. Bio je poglavar Franjevačkog reda u Italiji, začetnik je teoloških studija u svojm Redu, a sam je poučavao u Bologni, Montpellieru i u Padovi.
Sveti Antun Padovanski – omiljeni propovjednik i ispovjednik
Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike, a bio je prvi član svoga Reda, koji je svoju braću učio teologiji. Sveti Antun je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Na tisuće je dolazilo odasvud slušati njegove propovijedi i, naravno, svi su se tiskali da bi se ispovjedili kod njega. Mnogo je vremena proveo u ispovjedaonici,malo je jeo, malo se odmarao, a zdravlje mu je narušeno još od onih mjeseci provedenih u Maroku.
Svjedočenja o njegovim čudesima postala su vrlo brojna odmah nakon njegove smrti, dokumentirana su, a njih je 53 opisano u knjizi ‘Život sv. Antuna – Assidua’, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. Jedan je od samo 33 sveca, koji su proglašeni Doktorom Crkve, što je učinio papa Pio XII. Svetim je proglašen 30. svibnja 1232. godine.
Umro je 13. lipnja 1231.godine. Bio je petak, braća franjevci su ga na njegov zahtjev vratili u Padovu, jer želio je umrijeti u svom samostanu. Zbog lošeg stanja, morali su zastati u Arcellu, gdje su boravila braća zadužena za klarise. Tu je u jednoj skromnoj sobici, koja se čuva do danas, Antun preminuo u dobi od samo 36 godina.
4 komentara
Sveti Ante MOLI ZA NAS!
Sveti Ante daj nam snage.
TKO SU SVECI U KATOLIČKOM,POVIJESNOM,REPERTOARU???
NIJE NEVAŽNO,DANAS,KRAJEM DRUGE DEKADE 21-VOGSTOLJEĆA ,NEŠTO REĆI O KARAKTERU I SVRSI PROGLAŠENJA SLJEDBENIKA ,KATOLIČKE CRKVE ,SVECIMA.
PA MI NA PAMET PALO JEDNO PISMO ,NEKOG PERA ,ENGLESKOG BONVIVANA,KOJI PIŠE SVOM PRIJETELJU VOLTERU ,KAKO JE PROVEO LIJEPE I ZANIMLJIVE DANE PUTOVANJA PO ITALIJI ,KOJI SU GA ,OSIM LJEPOTE NJENIH KRAJOLIKA,IZNENADILI SA MNOGIM LJUSDSKIM SPODOBAMA KOJI SU POREDANI DUŽ PROMETNIH KORIDORA ,VAN NASLEJA ILI PROMETNIH ULICA U NASELJIMA, A KOJI SE ISKLJUČIVO PREDAJU NEKOJ FIZIČKOJ PATNJI ,OZLEĐUJUĆI SE ILI ISPOSNIČKIM IZGLEDOM KOJI VIŠE LIČI NA SMRTNI IZGLED LJUDSKOG BIĆA NEGO ŽIVOG TALIJANSKOG ,GRAĐANINA,ALI SVE U SVRHU DEMONSTACIJE ODANOSTI CRKVI I VJERI ,U VJEROVANJU,TAKMIČEĆI SE ZA POLOŽAJ SVECA I VJEROVANJE U ONAJ DRUGI SVIJET, GDJE ĆE SVE IZGUBLJENO NA OVOM SVIJETU NADOKNADITI NA ONOM DRUGOM SVIJETU, U POSEBNIM UŽIVANCIJAMA,MATERIJALNIM I DUHOVNIM,PIŠE TAJ PER SVOM PRIJATELJU VOLTERU.
PA DALJE PIŠE PER, SVAKI STRANI POSJETITELJ TE ZEMELJE SUSREST ĆE OVAKVE MASOVNE PRIZORE ,I UJEDNO VELIKO SIROMAŠTVO KOJE SE DA ZAPAZITI NA OČIGLED, A PRIRODNI UVJETI KOJI IH OKRUŽUJU SU NEIZMJERNO BOGATI.
I NIJE SAMO OVAJ ARGUMENT ,PISMO NEKOG ENGLESKOG PERA,POTVRDA DA KATOLIČKA CRKVA ŽIVI OD PONIŽENIH I POSLUŠNIH NA JEDNOJ STRANI,JER JOJ TREBAJU ZBOG TAKOZVANIH NAČELA KRŠAĆNSKE DRUŠTVENE USTROJENOSTKI ,DA SE DRUŠTVENO USTROJSTVO ODNOSA MORA TEMELJITI NA NAČELU ,KOJEG JE TA ZLOČINAČKA CRKVA ,UVRSTILA KAO POSTULAT VJERE I VJEROVANJA,DA MORA POSTJATI KLASA KOJA VLADA I ONA KOJOM SE VLADA. PA JE TA ZLOČINAČKA PRAKSA POZNATA I UVAŽENA DO DANAŠNJIH DANA . PA, DA BI NEKI SLJEDBENIK POSTAO SVECEM MORAO BI POKAZATI ,NE SAMO RAZUMSKO-UMNU,TOTALNU ODANOST VJERI I VJEROVANJU SVOJIM FIZIČKIM PONAŠANJEM KOJI SU DJELOTVORNI NA OSTALU PASTVU VJERNIKA,VEĆ I SVOJIM PONAŠANJEM KOJE SE MORA PREDICIRATI I U NESVATLJIVOJ FIZIČKOJ PATNJI , PATNJI ŽIVLJENJA. .NIJE NEVAŽNO ,DAPAČE,VAŽNO POMENUTI STALNE IZJAVE VRHVNOG EGZARHA U RIMU KOJI ,KADGOD SPOMINJE DANAŠNE DRUŠTVEN PROBLEME ,APELIRA NA BOGATE UPRAVLJAČE ,A UPRVALJAČI SU UVIJEK I BOGTI ,DA SE MALO OKRENU ONIMA KOJI NEMAJU PRIMJEREN ŽIVOT DANAŠNJIM UVJETIMA VLADANJA TEHNIKE I TEHNOLOGIJE,A DA SE NIKADA NIJE ZAPITAO ,ZAŠTO POSTOJI KLASNO USTROJSTVO DRUŠTVENIH I DRUŠTVENO-PROIZVDNIH ODNOSA???. JOŠ SU STARI GRCI NAM OSTAVILI U NASLIJEDSTVO MNOGE IZREKE ILI KONSTATCIJE ,KOJE SU IH ONI NASLIJEDILI IZ PRAKSE RAZVOJA LJUSDSKE ZAJEDNCIE OD PRIJE 1OO HILJADA GODINA ,OD KADA SE LJUSKO STVORENJE PODIGLO NA ZADNJE NOGE, DA JE NAROD PRIJE POSTOJAO OD POJEDNICA,KAŽE ARISTOTEL, I DA POJEDIBNAC NIJE NIŠTA U ODNOSU NA KOLEKTIV , PA ZATO SE MORA GOVORITI O ZAJEDN ICI AKO SE HOĆE I MORA VODITI PERSPEKTIVAN ŽIVOT STVARLAŠTVA I RAZVOJA. ALI I TU SE ZLOČINAČKO-KRŠĆANSTVO POBRINULO, DA JE U NAŠIM CIVIIZACIJSKIM UVJETIMA RAZVOJA ,NA ANŠEM STUPNJU RAZVOJA PROIZVDNIH MATERIJALNIH SNAGA ,SVE VIŠE NUDI POJEDINCA KAO STVARATELJA I OKOSNICU NAPRETKA I RAZVIOJA ,A ZAJEDENICA ,KAO KOLEKTIV ISKOSNKIH NADARENIH ,REČE HEGEL,POJEDINACA KOJI SU SPOSOBNI ,SAMO U KOLEKTIVNOM JEDINSTVU PROMICTI NAPREDAK I RAZVOJ ,A NE NEKI POJEDINAC,GLORIFICIRAN U NAZIVU ,PODUZETNIK.
PA DA ZAKLJUČIM, U KONTEKSTU DANAŠNJEG SLAVLJA SV.ANTE KAO NARODNOG SVECA ,SA SNAGOM NEKE VRSTE ZAŠTITINKA ,OD KOGA,TO SE NE ZNA,MOŽDA OD ZLOUPUTREBE VJERE I VJEROVANJA,ILI PROMICANJE ,VEĆ 2 HILJADE I KUSUR GODINA TE KATOLIČKE VJERE KAO MITA KOJI NIJE NASLONJEN ,AMA BAŠ NINAKOJI ISKUSTVENI ,POVIJESNI DOGAĐAJ ,KOJI JE UVIJEK EKONONSKOG KARAKTERA ,JER SE POVIJEST DOGAĐA, UVIJEK ,S’ MOTIVACIJOM POMICANJA NAPRETKA ,ODNOSNO MIJENJANJA POSTOJEĆIH UVJETA ŽIVJENJA I UVIJEK JE,REČE HEGEL,A I MARX TO POTVRĐUJE,U POZADINI UZROK ,EKONOMSKI FAKTOR.
Citaj ti i dalje marxa i hegela..i pisi HILJADU velikim slovima