Pred federalnim zastupnicima u srijedu je odluka o novom zaduženju za vjetropark Poklečani kod Posušja.

Mještani Rakitna ne žele novi vjetropark koji je planiran na vodozaštitnom području i zbog kojeg čitava Zapadnohercegovačka županija može ostati bez pitke vode.

Kolika je zabrinutost lokalnog stanovništva pokazuje i činjenica da je peticija protiv projekta, pokrenuta prije svega nekoliko dana, već prikupila gotovo tisuću potpisa. Najveći broj potpisa dolazi upravo iz Rakitna, ali podrška protivljenju projektu stiže i iz drugih dijelova Zapadnohercegovačke županije.

Vrhovni sud već potvrdio sumnje mještana

Vrhovni sud Federacija Bosne i Hercegovine tijekom 2025. godine ukinuo je odluku nižeg suda koji je odbacio tužbu protiv odluke Federalnog ministarstva okoliša i turizma kojom je zaključeno da za projekt VE Poklečani nije potrebna cjelovita studija utjecaja na okoliš. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, što znači da sudski postupak i dalje traje te da zakonitost cijelog procesa nije konačno potvrđena.

Ovdje govorimo o projektu snage 132 MW koji podrazumijeva velike zahvate u prostoru, pristupne puteve, iskope i kompletnu infrastrukturu u osjetljivom hercegovačkom kršu. Upravo zato postavlja se legitimno pitanje na temelju kojih analiza je zaključeno da puna procjena utjecaja na okoliš nije potrebna. Dok sudski spor traje, teško je govoriti o pravnoj sigurnosti projekta, a još manje o opravdanosti novih financijskih zaduženja i ubrzanog nastavka realizacije.

Pravni proces još traje

Druga presuda dodatno potvrđuje da projekt Poklečani nije pravno zatvoren proces nego predmet ozbiljnih sporova i institucionalnih prijepora. Iz dokumentacije proizlazi da postoje otvorena pitanja zakonitosti okolišnih procedura, usklađenosti projekta s prostorno-planskom dokumentacijom te opravdanosti odluke da nije potrebna cjelovita studija utjecaja na okoliš.

Posebno zabrinjava činjenica da službeni Prostorni plan Zapadnohercegovačka županija pokazuje povezanost projekta s vodozaštićenim područjem. Time se dodatno otvara pitanje jesu li institucije uopće smjele donijeti odluku da puna procjena utjecaja na okoliš nije potrebna za projekt ovakvog obima. Govorimo o zahvatima koji uključuju betoniranje, pristupne puteve, iskope i infrastrukturne koridore u hidrogeološki izrazito osjetljivom području.

Presuda potvrđuje i da pravni procesi još uvijek traju te da nije moguće govoriti kako su sve procedure završene. Upravo su pitanja zaštite okoliša, zaštite voda i zakonitosti postupka ostala centralna otvorena pitanja cijelog projekta.

Europska unija ponovno otvorila istragu

Postupci pred Institucija ombudsmena za ljudska prava EU te istraga koja se vodi dodatno problematiziraju način vođenja cijelog procesa, posebno u dijelu informiranja javnosti, transparentnosti i sudjelovanja građana u donošenju odluka. To nije formalno pitanje nego jedan od temeljnih standarda domaćeg i međunarodnog prava, uključujući Aarhusku konvenciju.

Iz dokumentacije proizlaze ozbiljni prigovori lokalnog stanovništva vezani za mogući utjecaj projekta na okoliš, kvalitet života i imovinska prava građana. Ako navedeni projekt ne predstavlja javni interes kako je to predstavljeno stanovništvu te u značajnoj mjeri prema EU direktivama neće donijeti razvoj, povrijeđena su prava stanovništva, što će biti predmet istrage institiucije Ombudsmena.

Projekt zadire u privatno vlasništvo

Projekt je dodatno ušao u osjetljivu pravnu fazu kroz postupke izvlaštenja zemljišta i zadiranja u privatno vlasništvo građana. Pravo vlasništva jedno je od temeljnih ustavnih prava i nitko nema pravo olako ga ograničavati pod izgovorom javnog interesa, posebno dok još uvijek postoje otvoreni sudski sporovi oko zakonitosti projekta.

Posebno je važno naglasiti da se i konkretni vlasnici zemljišta protive realizaciji projekta. Među njima se kroz presude Vrhovnog suda spominje i Iva Miličević, što pokazuje kako se ne radi o apstraktnim političkim kritikama nego o konkretnim ljudima čija su prava, imovina i životni prostor direktno pogođeni planiranom gradnjom.

Što će biti s pitkom vodom?

Možda i najteže pitanje cijelog projekta odnosi se na činjenicu da službeni izvadak iz Prostornog plana pokazuje kako se planirani zahvat nalazi u području s vodozaštićenom zonom. Time pitanje Poklečana prestaje biti isključivo pitanje proizvodnje električne energije i postaje pitanje zaštite vode kao strateškog resursa.

Kod projekata ovakvog obima, posebno u hidrogeološki osjetljivom hercegovačkom kršu, načelo predostrožnosti nalaže maksimalan oprez. Ako postoji ozbiljna mogućnost utjecaja na podzemne vode i izvorišta, institucije su dužne primijeniti stroži stupanj zaštite i provesti detaljne okolišne analize. Upravo zato ostaje otvoreno pitanje kako je moguće zaključiti da puna studija utjecaja na okoliš nije bila potrebna.