Proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac Mario Stanić sa svojim posjedom u Bijači kod Ljubuškog u Hercegovini nosi titulu vlasnika najljepšeg imanja u BiH! Proslavljeni nogometaš za svoje imanje sa šest kućica osvojio je nedavno nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspješniju stambenu arhitekturu.
Treća je to, no zasigurno ne i posljednja nagrada u nizu jer je obiteljsko imanje na Bijači u Hercegovini osvojilo 5. natječaj Graditeljske nagrade CEMEX u kategoriji Stambenih građevina. K tome, obiteljsko imanje Marija Stanića predstavljalo je Bosnu i Hercegovinu na 21. međunarodnom natjecanju CEMEX Building Award u Meksiku. U međunarodnoj konkurenciji od ukupno 634 prijavljena projekta, imanje je nagrađeno prvim mjestom u kategoriji Stambene građevine i trećim u posebnoj kategoriji Održiva gradnja.
Nagrađivano zdanje, piše portal jutarnji.hr, rad je hrvatskih arhitekata Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića koji su Mariju, dok je igrao u Engleskoj, projektirali kuću u Zagrebu. Nakon završetka karijere, Mario je odlučio vratiti se u rodni kraj. Inače rođeni Sarajlija, kupio je zemljište u malom selu Bijača odakle su porijeklom njegovi roditelji, a ispalo je tako – tu mu je rođena i supruga.
Mario je ondje kupio cijelo brdo, 35.000 kvadrata i htio da se napravi seosko imanje na kojem će uzgajati masline, vino, voće, povrće, perad, koze i koje će moći samostalno funkcionirati i biti samoodrživo. Htio je stvoriti mjesto u kojem će se sa brojnom obitelji i još brojnijim prijateljima osjećati dobro, gdje će se družiti i koje će im svima pomoći da pobjegnu od svakodnevice i gradskog načina života.
Povratak prirodi i korijenima
Htio je imati mjesto gdje će moći sa svojim prijateljima zaigrati nogomet, rukomet, tenis i balote, gdje će mu se djeca moći nesmetano igrati i upoznati prirodu i kraj odakle im roditelji potječu, ali isto tako roštiljati, družiti se i zabavljati.
Imanje poštuje tradiciju hercegovačkih sela
Iz krša i makije, a pažljivo njegujući prirodu i lokalnu tradiciju – da su sela građena od malih kamenih prizemnih kuća koje dvije po dvije ili tri tvore ansambl, umjesto jedne velike kuće u kojoj bi bili smješteni svi potrebni sadržaji, napravili su njih šest. Kilometre kamenih bedema iz obližnjih kamenoloma, godinama su slagala trojica majstora.
Arhitekti su se odlučili reinterpretirati strukturu hercegovačkih sela, tako da su te sadržaje razbili u tri volumena, odnosno tri kuće. Tako se na imanju nalaze još dvije manje kuće – jedna za obitelj koja će se brinuti o imanju kada vlasnika nema te jedna u kojoj je spremište za alat. Uz teniski i malonogometni teren nalazi se i šesti objekt koji je zapravo kućica za druženje koja služi kao mala svlačionica i prostor za osvježenje, uz domaću hranu i piće.
Fotografije snimio ‘dva arhitekta’
2 komentara
Plisko moj lipa je ova kuća, ali šta joj je nužda tepat “stara hercegovačka” kad satin ima veze samo što je od kamena. Prava stara hercegovačka je bila od neobrađenog kamena (samo su ritke gazde imale klesane) s crljenim ili slamnatin krovon i klakon obojene u bilo – s malin otvorima i kamenon istakon pod prozoron di se uzgaja mesliđan. Ova Stanićeva je više Grčko – izraelskog tipa bez krova, a da je – je krasna.
Ovo nema veze s hercegovačkim tipom kuće.