Zanimljiv, nesvakidašnji, ali za imotski krš i uvijek očekivani događaj zabilježili smo u Berinovcu, mjestu na području općine Lokvičići.

Poznati speleolog Branimir Jukić, član Speleološkog odsjeka Hrvatskog planinarskog društva “Imotski” i Hrvatske gorske službe spašavanja, iz prve ruke prenio nam je dojmove:

– Nazvao me prijatelj Igor Zovko iz Berinovca i kazao mi da se dok je pomagao susjedu i prijatelju Marku Piplici u njegovu vrtu otvorila jama. Javio sam se kolegama iz Speleološkog odsjeka HPD-a “Imotski”, pokupili smo opremu i otišli u Berinovac. Nakon što smo malo proširili ulaz, spustili smo se u pravu jamu od gotovo 20 metara dubine. To je kaverna koja se otvorila prilikom poljoprivrednih radova uz nasade smilja, a riječ je o speleološkom objektu bez prirodnog ulaza.

Na njih se najčešće nailazi prilikom bušenja tunela, primjerice kada se gradio “Sveti Ilija” kroz Biokovo, ili pri većim graditeljskim zahvatima u kojima se skida velika količina stijenskih slojeva. Kaverne ponekad, ali na sreću rijetko, znaju zbog procesa truljenja biti i kontaminirane otrovnim plinovima, koji mogu biti opasni po zdravlje ljudi. Zbog toga prilikom istraživanja treba biti jako oprezan.

Ova kaverna u Berinovcu je iznimno topla, s čistim zrakom. Jamskih je karakteristika i kanal je gotovo vertikalan do dubine oko 18 metara. Dalje se kanal nastavlja vodoravno, ali je sužen i speleolozi nisu uspjeli proći dalje. To će se pokušati u nastavku istraživanja za nekoliko dana, jer nam se čini vrlo zanimljivim. U jami su primijećeni špiljski organizmi, pa će se napraviti i njezino biospeleološko istraživanje.

Imotsko podzemlje je bogato podzemnim špiljskim vrstama, a među njima je najpoznatija čovječja ribica, endem dinarskog krša. U nekim jamama Imotske krajine su prilikom izrade stručne podloge za geopark nedavno pronađene i nove za znanost nepoznate vrste, tako da će biti zanimljivo pričekati i rezultate biospeleoloških istraživanja ove novonastale jame u Berinovcu. U krškom terenu kojem pripada cijela Imotska krajina na ovakve se objekte, kako smo naveli, najčešće može naići prilikom bušenja tunela te pri izvođenju građevinskih radova.

– Rjeđe se događa, kao u ovom primjeru, da se kaverne otvore urušavanjem tankog nadsloja u vrtu ili dvorištu obiteljskih kuća. Nakon što smo proširili sami ulaz u jamu, spustio sam se i onda nakon nekoliko metara došao u pravu krašku jamu, koja je u dubini od dvadeset metara proširena u dvoranu tri za tri metra – rekao nam je Branimir Jukić.