S dolaskom hladnijih dana povećava se potrošnja meda. Kako prepoznati pravi domaći med i razlikovati ga od brojnih sirupa, melasa i smjesa koje s pčelama nemaju veze? Otkrivaju za HRT to iskusni pčelari u Hrvatskoj.

Gospar Željko Butjer već se 53 godine bavi pčelama i medom. Danas ima 50-ak košnica. Imao ih je i više, ali stigle su ga godine, kaže. Iako se nekima čini drukčije, ističe da nije riječ o lakoj zaradi.

– Ja imam po košnici godišnje 300 kuna troška, što liječiš, što propane košnica, što put tamo-amo – sve košta. Tako da ljudi govore da je skupo 100 kn. Jest skupo, ali skupo je i od čega se radi, objašnjava Željko Butjer, pčelar.

Uvijek ima posla, čak i sad tijekom zime kad većina pčela hibernira, gospar Željko priprema se za proljeće.

– Pčela vam je kao i žena. Morate uvijek oko nje, ako mislite imati nešto od nje koristi ili će vas napustiti žena ili pčela. To je sve ženskoga roda pa sad izvolite što ćete raditi, ako vodite računa i radite oko toga imat ćete koristi, ali obogatiti se nećete, opisao je Željko Butjer.

Baš zbog toga se na tržištu sve češće mogu naći proizvodi koji ne zadovoljavaju propisanu kvalitetu. Prema nadzoru inspekcije, prošle su godine 23 uzorka meda poslana na analizu. Za njih devet utvrđene su nepravilnosti, od čega ih je šest bilo iz Hrvatske. Ove je godine do sada uzeto 30 uzoraka, utvrđeno je 10 nepravilnosti, od čega ih je polovina hrvatskog podrijetla.

– Krivotvoreni med može se raditi na različite načine. Ubace unutra ekstrakte ili od kadulje, bilo koji hoćete, to su toliko usavršili da se miris osjeti i mislite da je to pravi med, bio to vrijesak, bila to drača, bilo koji, koliko su to usavršili, upozorava Željko.

To nam potvrđuje i Ivo Lopina, iskusni pčelar iz Dubrovačkog primorja. Kaže da je med, uz maslinovo ulje, namirnica koja se najčešće krivotvori.

– Da vam pravo kažem ni ne znam sve, ali slušao sam da se i od nekakvog kukuruznog sirupa, od šećernog sirupa, da se rade ti sastojci koji su slični po izgledu medu, a u biti nemaju veze ni s pčelama ni s pravim medom, podijelio je Ivo Lopina, pčelar.

Upravo je kristalizacija jedini pouzdan kriterij za prepoznavanje pravog domaćeg meda.

– Sve vrste meda nemaju jednako vrijeme i dužinu kristalizacije. Ovi medovi koji su umjetni, oni se ne mogu kristalizirati, nemaju to svojstvo, nemaju u sebi te sastojke koji uzrokuju kristalizaciju, naglašava Ivo.

– Najbolje se može raspoznati med koji je kristaliziran, da nije u tekućem stanju da možete reći to je med. Još je bolje kad kupujete kod nekoga tko vas nije nikada zafrknuo, to vam je najsigurnije, kaže Željko Butjer, pčelar.

Zato pčelari najveću količinu meda prodaju na kućnom pragu.

– Nisam veliki znalac meda, ali imam povjerenja u ljude jer su to vrijedni ljudi i znam što rade, i imam iskustva s njihovim medom. Kome god sam poklonio njihov med, svak mi je rekao da je odličan med, i meni je to, kada imam povjerenja u čovjeka, nešto najveće, rekao je Stipan Jelavić, kupac.

Za one kojima je ipak draži tekući, a ne kristalizirani med – staklenku treba staviti u vruću vodu.

– Kad se med rastapa, kad ga hoćete otopiti jer vam je draži u tekućem stanju, onda treba voditi računa da temperatura meda ne smije prijeći 40 stupnjeva. Najbolje je između 30-35 stupnjeva da se med zagrije, savjetuje Ivo Lopina, pčelar.

Za one koji rabe med u čaju i drugim toplim napitcima, ne smijemo ga stavljati u vruće. Najprije treba napitak rashladiti do temperature za piće, pa tek onda rastopiti med u njemu. Na taj će način svi oni sastojci, spojevi i okusi zbog kojih cijenimo pravi med – zadržati kvalitetu.