U sklopu programa “Mladi glazbenici na Danima Matice” večeras će od 19 sati u Galeriji kraljice Katarine u Kosači nastupiti mladi pijanist Ivan Galić. Na repertoaru će se naći Bach, Haydn, Rahmanjinov, Brahms, Maček… Između ostaloga, Ivan je u svibnju 2011. održao samostalni koncert u palači Matice hrvatske u Zagrebu, u siječnju je debitirao u Lisinskom sa Zagrebačkom filharmonijom.

Trenutačno studira na Hochschule für Musik “Franz Liszt” u Weimaru, u Njemačkoj, gdje je zaposlen i kao službeni korepetitor odsjeka za puhače.

Pamtite li prvi doticaj s klasičnom glazbom?

– Prvi doticaji s klasičnom glazbom došli su tek nakon upisa u glazbenu školu. Prije toga jedini doticaj s glazbom, općenito, imao sam u župnom zboru. Roditelji su uvidjeli talent i odlučili me poslati u glazbenu školu.

Sjećate li se prvoga nastupa pred publikom?

– Jako dobro se sjećam… To je jedan od onih nastupa kada su roditelji imali veću tremu od mene samoga. Ono što mi je drago je da i tada, pa i sada prije nastupa, uvijek jedva čekam izaći na pozornicu i ljudima pokazati što znam i što mogu.

Kako je tekao vaš glazbeni put – od osnovne škole, do Weimara?

– Moj glazbeni put započinje u GŠ “Dr. fra Ivan Glibotić” pod mentorstvom profesora Darija Maleša. Već u drugom razredu osnovne škole dolazim pod mentorstvo sada pokojnog profesora Roberta Gubaydullina, čija mi je vjera u mene i moj talent i dan-danas duboko urezana u sjećanje. Srednju školu upisujem također u klasi prof. Gubaydullina, a nakon njegove smrti na njegovo mjesto dolazi Jadranka Garin, vrsna profesorica koja predaje i na Umjetničkoj akademiji u Splitu te na Akademiji u Mostaru. Na prijemni ispit odlazim na Muzičku akademiju u Zagreb te dolazim u klasu profesora Ljubomira Gašparovića. Nakon tri godine provedene na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, upoznajem svjetski renomiranog profesora Grigoryja Gruzmana te, na njegov pristanak, odlazim 4. godinu studija na Hochschule für Musik “Franz Liszt” u Weimaru, u Njemačkoj.

Dobitnik ste mnogih nagrada. Naravno, one su, ponajprije, priznanje za uloženi trud i rad. Koja vam je, ipak, najdraža i zašto?

– Svaka od osvojenih nagrada ima svoju priču i svoj put. Zaista ne lažem kada kažem da nema smisla ni jednu izdvajati. Kad god ijednu od tih pogledam, sjetim se rada, napora, uspjeha, no ponekad i neuspjeha. Sve je to put koji je potrebno proći, no nikad ne treba klonuti.

Što mislite o danas sve popularnijoj crossover glazbi? Biste li se pristali baviti njome?

– S crossover glazbom nemam apsolutno nikakvih doticaja trenutačno, niti me zanima. Ono što je neosporno je da je to danas popularan žanr, a hoću li ja ikad krenuti tim putem, zaista ne znam.

Je li danas teško opstati u svijetu klasične glazbe?

– Poprilično je teško. Konkurencija je veća nego ikad, razina tehničke spretnosti izrazito visoka, a uza sve to, traži se posebnost i zanimljivost kod izvođača. Svaki put pri odlasku na natjecanja ostanem šokiran spoznajom koliko ima nas koji smo željni dosegnuti pijanistički vrh.

Nedavno ste nastupili i u Lisinskom…

– Da… U siječnju sam izveo Mozartov klavirski koncert uz pratnju Zagrebačke filharmonije u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. To je koncert koji će mi zauvijek ostati u srcu. Neopisiv je osjećaj stati na pozornici na koju dolaze najveći svjetski virtuozi te svirati za publiku u tolikom broju.

Koji vam je najdraži skladatelj? Čija djela izvodite s posebnom radošću?

– Svi skladatelji su posebni i drukčiji jedan od drugoga. Svaki ima svoj prepoznatljivi stil skladanja te je teško nekoga izdvojiti. No, meni je uvijek posebno zadovoljstvo i užitak izvoditi djela J. S. Bacha, W. A. Mozarta i F. Chopina. To su tri skladatelja u kojima mi svaka fraza izaziva neko ushićenje, iznenađenje. Teško je to opisati.

Koliko vam Weimar pruža u glazbeno-obrazovnom smislu?

– Weimar pruža jako puno u tom smislu. Tamo se nalaze profesori koji puno znaju i žele to znanje prenijeti na buduće naraštaje. Izvrsna organizacija akademije te stav da je sve usredotočeno na studenta i da je u svakom trenutku profesor na raspolaganju studentu, zaista je fascinantno.

Ivane, hvala. I puno sreće u daljnjem životu i karijeri. Što ste nam pripremili za Mostar?

– Hvala vama! U Mostaru sviram dosta raznolik program – od baroka, preko klasike i romantike, pa sve do moderne. Birao sam program koji mi je srcu drag jer je ipak posebno svirati koncerte u svom kraju. Ono što bih želio izdvojiti od programa je djelo J. Brahmsa Chaconne u d-molu, koje je obrada Bachove violinske partite, a napisano isključivo za lijevu ruku. Iznimno teška kompozicija, gdje sam se prvi put sreo s problemima ravnoteže te tjelesne izdržljivosti, no skladba pruža nevjerojatne boje, glazbene fraze, ugođaje. Neizmjerno se radujem prezentirati tu, a i ostale skladbe mostarskoj publici.•

VL