Ivan Skoko mladi je i nagrađivani širokobriješki glumac koji djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru. Iako je svima poznato da rad u kulturi – pa tako ni u glumi – uglavnom nije naročito profitabilan, Skoko je jedan od primjera koji mladima dokazuju da se s puno rada, truda, volje i želje može daleko dogurati, bez obzira na polje djelovanja koje se izabere.

Ni Skoko glumu nije upisao odmah nakon završetka srednje škole, a već ima zapaženih uspjeha i ne sumnjamo da će nastaviti ići uzlaznom putanjom. Uoči gostovanja u Zagrebu s diplomskom predstavom “O ljubavi”, pročitajte što je o svojim uspjesima i ciljevima za portal Jabuka.tv rekao mladi Širokobriježanin Ivan Skoko.

Ivane, prepoznat si kao mlada nada kazališne scene u Hercegovini. Koji je bio tvoj put do uspjeha?
Gore! Ha-ha. Trud, rad i želja. Mislim da je to kombinacija koja vodi prema uspjehu. Mislim da treba jasno prepoznati i vizualizirati svoje ciljeve i usmjeriti se prema njima, što ponekad iziskuje i veliku žrtvu. Srećom, trenutno sam u situaciji gdje dosta radim i uvijek gledam kako da nešto naučim od kolega. Kako iskusnijih tako i onih s manje iskustva od mene.

Ljudi obično misle da su rođeni da uspiju ili da ne uspiju, tj. da sami ne igraju veliku ulogu u tome. Što ti misliš o tome, je li uspjeh rezultat rada ili talenta?
Jednom sam od starijega kolege čuo da je talent 5 %, sreća 5 %, a ostatak je rad i mislim da je potpuno u pravu. Rijetki su oni koji s puno talenta i malo truda ostvare zapažen uspjeh. Naravno, čast izuzecima i mi te ljude nazivamo genijalcima, ali mi ostali moramo se dobro potruditi.

I ti si dobio nekoliko priznanja?
Zajedno s kolegicom Nikolinom Ljuboja dobitnik sam nagrade za najbolju glumu na Internacionalnom studentskom teatarskom festivalu (FIST) u Beogradu 2014. godine za našu diplomsku predstavu “O ljubavi”, koju smo zajedno napisali. Također sam dobitnik nagrade za najboljega mladoga glumca na 35. Kazališnim/Pozorišnim igrama u Jajcu 2016. godine za ulogu Špicka u predstavi “Vanja i Sonja i Maša i još jedan” u režiji Nine Kleflin.

Što smatraš najvećim postignućem?
Što sam naučio kuhati rižu. Ha-ha. Nedavno sam čitao da je BiH treća na svijetu prema nezaposlenosti i jako sam sretan što nisam dio te statistike i što sam relativno brzo nakon fakulteta dobio posao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru, gdje se mogu baviti poslom koji volim. Mislim da mi je to najveće postignuće. Do sada…

Koji su ti trenutni ciljevi? Ima li projekata koji bi se trebali realizirati u skorijoj budućnosti?
Ubrzo počinje rad na novoj predstavi u HNK Mostar, a riječ je o odličnoj komediji Ive Brešana “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” u režiji hrvatskoga redatelja Ivana Lea Leme. Također, 9. ožujka imam gostovanje u Zagrebu u Kinu Forum s predstavom “O ljubavi” u organizaciji Hercegovačkoga zavičajnoga kluba studenata. Uza sve navedeno, redovno igram repertoarske predstave u matičnoj kući.