Nekadašnji politički čelnik Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) Jadranko Prlić, koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina počinjenih u BiH, ponovno je od Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove (MMKS) zatražio prijevremeno puštanje na slobodu te prihvatio odgovornost za zločine za koje je osuđen i izrazio kajanje.

U podnesku Mehanizmu navodi se da je Prlić još u travnju 2024. godine dosegnuo prag od dvije trećine odslužene kazne te da prihvaća razmjere i ozbiljnost zločina za koje je osuđen.

“Na izričit zahtjev gospodina Prlića, ovdje se navodi da on prihvaća pravomoćnu presudu u svom predmetu. Prihvaća da su tijekom oružanog sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH 1992. – 1994. godine počinjeni teški zločini, kako je utvrđeno presudama. Prihvaća svoju osobnu odgovornost za zločine za koje je osuđen. Duboko žali zbog svoje osobne uloge u počinjenju tih zločina, bilo svojim postupcima ili propustima. Izražava iskreno kajanje i upućuje duboku sućut žrtvama muslimanske/bošnjačke nacionalnosti i njihovim obiteljima zbog izgubljenih života, kao i zbog fizičke i psihičke patnje koju su pretrpjeli”, naveo je u podnesku Prlićev branitelj Steven W. Becker.

“Doživio sam duboku promjenu u umu i srcu”

Dio podneska čini i Prlićeva izjava u kojoj je naveo kako proces njegova samoispitivanja o zločinima zbog kojih je osuđen i njegovoj ulozi u njima nije prestao nakon njegova posljednjeg zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, nego se nastavio jednakim intenzitetom.

Kazao je da je taj proces potaknuo i savjet predsjednice Mehanizma, sutkinje Graciele Gatti Santane, da nastavi surađivati sa zatvorskim vlastima u procesu samoispitivanja i rehabilitacije.

Naveo je, među ostalim, da je u zatvorskoj knjižnici pronašao određenu literaturu i priručnike kroz koje je, kako je napisao, “bolno osvijestio da moje odluke nisu bile samo politički ili vojni akti, već da su izravno uništile konkretne ljudske sudbine, obitelji i generacije, te da trauma žrtava ne prestaje završetkom rata, već traje i danas”.

“U tom procesu samoispitivanja, razmišljanja o svakom počinjenom zločinu i preispitivanju svoje uloge i odgovornosti u tim zločinima, ja sam u tišini svoje ćelije i sam sa svojim mislima doživio duboku promjenu u umu i srcu”, napisao je Prlić.

Dodao je da ta promjena nije došla preko noći te da je prošao dug put od negiranja i potiskivanja svoje odgovornosti do potpunog prihvaćanja i osude.

Naveo je i da proces kritičkog i iskrenog preispitivanja traje neprekidno već godinama i da će trajati do posljednjeg dana njegova života, kao i da je u tom procesu sam sebi najstroži sudac.

“Zločine ne čine narodi, nego pojedinci”

U svojoj izjavi Prlić je naveo da je razmišljao o tome kako u sadašnjim životnim okolnostima može potvrditi i izraziti tu promjenu čineći nešto dobro za Bosnu i Hercegovinu te pridonijeti miru, pomirenju i obnovi povjerenja među narodima i građanima BiH.

Za Bosnu i Hercegovinu naveo je da je riječ o njegovoj domovini kojoj želi sve najbolje, uključujući i punopravno članstvo u Europskoj uniji. Dodao je da se povjerenje među narodima i građanima može obnoviti i razvijati samo na temeljima istine i pravde.

“Zločine ne čine narodi, nego pojedinci. Zločini se moraju iskreno priznati, a ne negirati. Presude ICTY-a i MICT-a moraju se poštovati. Osuđeni ratni zločinci ne smiju se proglašavati herojima, jer to izravno i duboko vrijeđa žrtve. To se jednako odnosi na sve. Samo tako se može izražavati istinski pijetet i sućut prema žrtvama i njihovoj patnji i poštovati njihovo ljudsko dostojanstvo”, napisao je Prlić.

Naglasio je da prihvaća sva činjenična i pravna utvrđenja iz svojih presuda, uključujući utvrđenja o etničkom čišćenju i brojnim zločinima koje je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) počinilo nad bošnjačkim stanovništvom. Prihvatio je i svoju osobnu odgovornost za zločine.

“Osjećam neizmjerno kajanje i žaljenje zbog svoje odgovornosti za počinjene zločine i moje uloge u njima, te svim žrtvama i njihovoj rodbini izražavam najiskreniju sućut zbog izgubljenih života i pretrpljenih mentalnih i fizičkih patnji”, napisao je Prlić.

Ako bude pušten, živio bi u Zagrebu

Prlić je naveo da će, bude li pušten na slobodu, živjeti i postupati u skladu s tom izjavom.

“Ostat ću trajno dosljedan stavu da se zločini ne smiju negirati, ni zločinci glorificirati, te ću svojim djelovanjem, u okviru svojih mogućnosti, aktivno, na miroljubiv i dostojanstven način, pridonositi izgradnji trajnog mira i obnovi i očuvanju međusobnog povjerenja između naroda i građana u BiH”, napisao je.

U podnesku se navodi i da će, bude li prijevremeno pušten na slobodu, živjeti sa suprugom u Zagrebu, gdje se nalaze njegove kćeri i njihove obitelji, te da bi se uzdržavao od mirovine.

Prlić je i ranije u više navrata tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je Mehanizam njegove zahtjeve odbijao.

Osuđen na 25 godina zatvora

Haški tribunal je u studenome 2017. godine osudio Prlića zajedno s još petoricom visokih dužnosnika HRHB-a te mu izrekao kaznu od 25 godina zatvora.

Nekadašnjem ministru obrane HRHB-a Bruni Stojiću, načelniku Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane Slobodanu Praljku i zamjeniku zapovjednika HVO-a Milivoju Petkoviću izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 20 godina.

Bivši zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, dok je predsjednik komisije HRHB-a za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić osuđen na deset godina zatvora.

Tijekom izricanja presude Slobodan Praljak popio je otrov i preminuo istoga dana, piše Detektor.