Josip je prije točno dvije godine iz svoje rodne Hercegovine preselio u Stuttgart. Kaže, nije to puno vremena za velike pothvate, ali sasvim dovoljno da se podvuče crta i napravi paralela između onoga što je dobio preseljenjem u Njemačku i onoga što je izgubio odlaskom iz Hercegovine. Za Fenix je otkrio kako se danas osjeća.
Njegovu priču prenosimo u cijelosti
“Dugo mi je trebalo da donesem odluku o preseljenju. Borio sam se na mnoge načine da ostanem u Hercegovini. Dan za danom je bivalo sve teže.
Radio sam povremene poslove i nisam birao. Međutim, to nije bilo dovoljno za pristojan život. Osjećao sam se manje vrijednim, a i pronaći djevojku koja bi bila s osobom nesigurnih primanja postalo je nezamislivo.
U Stuttgartu imam krizmenog kuma. Moja majka ga je zvala i zamolila da mi pomogne dok se ne snađem. Tako sam se našao u Stuttgartu s prvim danima proljeća 2017.godine. Prvi posao je bio u skladištu voća, a stanovao sam kod kuma.
Bilo je ispočetka teško psihički se prilagoditi na sve novo,a na fizički nije toliko jer sam navikao raditi. Za par mjeseci sam promijenio posao i preselio u svoj unajmljeni stan. Tada je sve krenulo drugačije i potpuno bolje. Znatno više sam zarađivao,a majka i brat su mi dolazili tri puta u posjetu. Nakon dvije godine iz mog iskustva ću reći što sam dobio dolaskom u Njemačku,a što sam izgubio odlaskom iz Hercegovine.
Dolaskom u Stuttgart dobio sam:
– priliku da radim i da za svoj posao zaradim pristojnu plaću
– priliku da mijenjam posao i idem ka boljem
-priliku da napredujem u svakom smislu
-priliku za upoznavanje djevojaka koje nisu opterećene da upoznaju nekoga tko će ih financirati dok one glume po gradu, već djevojaka koje isto rade i same sebi svojim radom omogućuju pristojan život.
-dobio sam poštovanje kao radnik kojeg poslodavac poštuje
-dobio sam priliku da na izlascima razgovaram s mladima o zdravim temama,a ne o politici i političarima
-ide mi radni staž, te sam osiguran što za pet godina rada na različitim poslovima kod nas nije bilo moguće
Sada ću reći i što sam izgubio odlaskom iz Hercegovine
-izgubio sam osjećaj bezvrijednosti i neučinkovitosti
-izgubio sam osjećaj manje vrijednosti dok bi u diskotekama kraj mene “tatini sinovi” naručivali boce skupocjenih pića i tako nastojali fascinirati društvo oko sebe
-izgubio sam onaj grč u želucu s kojim sam se budio pri pomisli kad krenem na posao kako će taj dan moj poslodavac biti raspoložen jer od tog je ovisilo i tretiranje nas radnika
-izgubio sam naviku sjediti vikendom satima u kafiću uz prometnicu i slušati ogovaranje drugih
-izgubio sam strah od novog buđenja u kojemu ću misliti kako da se prehranim taj dan
Nemojte krivo shvatiti, i misliti da ne volim svojim Hercegovinu. Volim je više od svega i nosim je u srcu. Ali ne volim sadašnju situaciju kakva je dolje jer zbog tog osjećaja i nepravde smo i otišli.
Ljubav prema rodnom kraju nikada neće i ne može prestati,a želja za povratak? Tek kad se nešto promijeni.
Fenix-magazin/Daniela Škegro
25 komentara
U potpunosti se slazem, i istinito, I ja sam preselio u Ulm iz hercegovine, Malo je tesko na pocetku, ali pomalo se covik navikava, na ovu njihovu hladnocu ljudi, a i klime. Jednostavno ovdje covik moze pristojno zivit, da te glava ne boli, i to je to!
Zivot u Njemackoj je puko prezivljavanje. Bolje je nego ovdje za one koji ovdje nemaju nista. To je sigurno. Ali ako ovdje imas kucu/stan i neku solidnu placu onda si budala ako odes.
I Anonimno i Franz imaju pravo.
To je točno tako.
Nažalost!
Dobio si normalan zivot. Dobio si buducnost.
Izgubio si samo jad i tugu.
Tko bi normalan htio ostati u bosni.
Sve istinito…
Tužno ali istinito.
LIJEPO NAPISANO
Ti Splico brkas pojmove Hercegovona nije Bosna to je velika razlika iako ni Bosni nista ne fali.Splico ti bi bio sretan da bar kap krvi Hercegovacke imas pa da osjetis taj ponos tu lipotu to da si sretan sto si rođen u toj divnoj Hercegovini i sto je najbolje od svega sve govori o Hercegovcima to što ste vi Splico ljubomorni ma njh.
Sve to imas i ovdje samo primjeni njemacki rezim na sebi.
Lik je malo iskompleksiran, pogotovo se to vidi kad o curama prica.
Takav generalni stav zauzeti o curama iz Hercegovine je u najmanju ruku debilno.
Covjek i zena s dvije place mogu lijepo zivjeti u Hercegovini, prednost Njemacke je penzija ako do nje dodjemo ovakvim tempom.
Problem je sto je se zinulo vise nego se moze. Auta na kredit, putovanja i naslikavanja na kredit, pa kad se dodje u crveno ajmo u Njemacku.
Svaka cast.
Svaka čast.čestitam!
Svaka cast sto se momak snasao. U Njemackoj se snadje svak ali za snac se na na kamenu triba imat malo i klikera i bit matan.
sad znaš da si se riješio biroa za čitav život i plaće za koju čitav život radiš za 800km
Vidi se da je dečko inteligentan, na kuma krizmanoga, što mater zvala…
Drago mi je što je momku dobro. Samo mi nije jasna ta potreba da meni (svima nama) stalno to dokazuje..??¿¿
Ja sam isto gore samo u Bavarskoj. Sve si točno napisao i svaka čast nemam što nadodati. A ovaj dio oko cura odnosno sponzoruša mi je najbolji. Velika istina ovdje žene zarađivati svoje novce.
.u hercegovini oni koji puse 2 kutije cigareta i svako jutro na kavu prije posla onda kava poslje posl.Zatim vikend petkom subotom do rane zore, kod kuce nemogu jest za veceru ono sto je bilo za rucak..i U Njemackoj oni koji tako zive propadaju..kutija cigara 5,6€ …al tamo se moze punit filteri duhanom a ovdje nije smio..tamo se nemora svaki vikend izlazit pit, i izic na kavu bar 2 puta u danu tamo se moze kava i u stanu popit..tamo se skuha lonac da ima 2,3 dana za jest…aj se vratite pa primjenite taj rezim i ovdje..
to mislim na ove koji su ovdje dali otkaz i otisli..nekazem za one koji tu nisu imali posao…oni su morali..a i tamo ako nisi otisao u pravu firmu u svabe najebao si od nasih sefova koji rezim hercegovackih sefova tamo primjenjuju na radnicima …jedina prednost ta mirovina..
Da si ti tija radit ovde nebi ti padalo napamet ic u Njemacku. Dok ti velis da si sidija vikendom satima u kaficu i smradolucija,poznati su mi to tipovi.Sidija bi ti i tamo da ti more bit ali triba poist i platit stanarinu.Ovde ti je mater kuvala i krevet spremala toga tamo nema.Moj sinko izgubija si se ti a ne Hercegovina.
Uzivaj ti u Njemačkoj,mi cemo se borit i uživat u našoj Hercegovini,jer tuđe sunce nikad ne grije ko tvoje!
Posralo te sunce tvoje. Zivim kao kralj ovdje.
Izgubio dostojanstvo čisteći za njemačka govna.
Načio lagati, ne ide u crkvu i to vam je gore najveći intelektualni doseg.
Odjednom gore radi za plaću, a u Hercegovini radi za Jozu, Juru, Antu…. (ovdje se ne radi za plaću nego za druge, moš mislit).
Ne druži se sa nikim. Dolaziti će u Hercegovinu na frizuru, servis auta i točenu pivu za Božić, Uskrs i Veliku Gospu i govoriti će nam da je i u Hercegovini skupo.
Rekle bi naše babe: Neka ga lipi đava nosi.