Josip Paladino, omiljeni hrvatski liječnik, u mostarskoj se bolnici odlično snašao. Ništa mu ne nedostaje osim obitelji. Kaže: “Ovdje sam svoj na svome”.

U zadnja tri dana imao sam šest operacija i pregledao je više od 60 pacijenata. Smatram da je to normalno. U mom poslu radno vrijeme ne postoji, kaže ugledni hrvatski neurokirurg dr. Josip Paladino (68), koji je novo poglavlje svoje karijere nastavio u Mostaru nakon što mu KBC Zagreb u travnju nije produljio ugovor o radu.

Posao na Rebru smatram završenim. Na to se ne treba vraćati. Okrećem se budućnosti. Nadam se kako ću u Mostaru uspjeti ostvariti neke svoje ideje o unaprjeđenju struke, rekao je Paladino, kojeg su reporteri 24sata.hr posjetili na novom radnome mjestu.

Omiljeni hrvatski liječnik veliki je radnik i u bolnici je sve dok ima ljudi u čekaonici. Potpuno je posvećen poslu i pacijentima. Tako je i u Mostaru. Od rano ujutro pa do kasno navečer, a to znači i do poslije 22 sata, ne smanjuje se gužva u bolničkom hodniku. Pauze gotovo i nema. O tome zašto je odlučio doći u Mostar kaže:

Puno je razloga zbog kojih sam došao u Mostar i svi su dobri.

S ravnateljem, prof. Antom Kvesićem, upoznao sam se još u ratno vrijeme, devedesetih. Postali smo bliski prijatelji. Također, bolnica je na području na kojem imam puno pacijenata i gdje poznajem mnogo dragih ljudi. Bolnicu u Mostaru prof. Kvesić stavlja u punu funkciju, a ja sam tu zato što želim napraviti iskorak u neurokirurgiji, da pomognem prijateljima i razvoju struke. Želimo uslugu podignuti na višu razinu, dati joj zamah. Nadam se da tu mogu pomoći.

Paladino tjedan dana radi u Mostaru, a zatim tjedan u zagrebačkoj poliklinici Radiochirurgia.

Ne mogu kazati da nije tegoba biti daleko od žene i djece. Međutim, djeca su počela odrastati, idu u srednju školu, na fakultet. Veliki su već dečki, pa razumiju. Uglavnom koristim priliku da se prebacim bolničkim transportom iz Zagreba u Mostar i obrnuto. Tako ne moram voziti sam, rekao je Paladino, koji kaže da ga pokreće strast za strukom. Na posao ide s veseljem. Raduje se kolegama i prijateljima, a motivira ga misao da može nekome spasiti život ili mu olakšati tegobe.

Najveća vrijednost

Ako volite svoj posao i ako na njega ne idete s grčem u želucu, onda je to pogođena priča. Oduvijek sam volio da to što radim ima i koristi. Ako nemate to zadovoljstvo da činite dobro, onda ste uskraćeni za najveću vrijednost u životu. U zadnja tri dana u Mostaru imao sam najmanje šest operacija, a primio sam više od 60 pacijenata. U mom poslu radno vrijeme ne postoji. Radite onoliko koliko je potrebno, koliko je neophodno. Dok ste na poslu, onima koji vas trebaju puno je teže nego vama, kaže.

Dodaje kako mu je odgovornost prema pacijentu, uz obitelj i posao, prioritet u životu.

U Mostaru želi stvoriti kvalitetnu neurokiruršku instituciju koja će biti uz bok takvim ustanovama diljem Europe.

Želimo biti najkvalitetniji i najbolji. Dosegnuti maksimalno koliko je moguće u jednom razdoblju. Ljudi iz ovog kraja dosad su dolazili u Zagreb, ali nadam se da više neće morati. Glavno mi je da osiguram znanje i da osposobim ekipu. To bi bio uspjeh. Ako Bog da zdravlja, za to će trebati iduće četiri do pet godina. Da profiliramo struku i instituciju to je razuman period, smatra i dodaje da misli raditi do trenutka kad shvati da to više nije moguće.

U kirurgiji nema laži. Onog trenutka kad shvatim da više ne mogu, odmah ću u mirovinu. Međutim, taj trenutak nije još došao. Još mogu pridonijeti. Kao i kod individualne terapije, tako i ljude treba prepoznavati. Pogotovo u strukama kao što su pravo, medicina, znanost. Gdje nismo previše bogati kadrovima. Šteta se odreći kvalitetnih pojedinaca. Ja nemam problem s udomljavanjem i uhljebljivanjem. Govorim o drugima koji bi se mogli naći u takvoj situaciji. Fizički posao može se raditi do jedno 50. godine. Do 60. već nema trajne sposobnosti. S druge strane, profesor na fakultetu, ukoliko nema mentalne smetnje, može biti koristan puno duže, kaže.

Za zdravstveni sustav u Hrvatskoj smatra da je, gledajući pojedine struke, dobar po pitanju socijalnih prava i po angažmanu liječnika i države te da pacijentu daje mnogo. Pitanje je može li se bolje, kaže i dodaje da postoje mjesta gdje se može poboljšati.

Hrvatska neurokirurgija izuzetno je kvalitetna, parira europskoj. Ali mislim da može bolje u legislativi. Šteta se odreći znanja ljudi koji su u prilici dati još. Možda su zastarjeli zakoni koji to brane, kaže Paladino, koji Mostar samo formalno smatra inozemstvom.

Ovdje sam svoj na svome. Medicina je globalna, tu nema razlike u vjeri, naciji, državi. Svi pacijenti primaju se jednako punim srcem, kaže te još jednom napominje kako se nada da će ostvariti prilike koje se pružaju u Mostaru u Klinici za neurokirurgiju pod vodstvom dr. Gorana Mraka.

I liječnici i sestre u Paladinovu timu, baš kao i on, imaju pune ruke posla, a odrađuju ga sa smiješkom na licu.

Humanitarni rad

Ovo dosad je sjajno, a mislimo kako je to samopočetak jedne velike priče. Sigurni smo kako će od nas doći još mnoštvo odličnih vijesti, kažu nam članovi tima.

Dr. Ivana Bulić rekla je kako je s Paladinom radila i na zagrebačkom Rebru i kako je riječ o vrhunskom stručnjaku.

On je nacionalno blago. Vratila sam se u Mostar, a evo sad sam ponovno dio njegova tima, kazala je dr. Bulić dodavši kako za Paladina ima samo riječi hvale. Ostali članovi tima u šali kažu kako se još nisu naviknuli na medijsku pažnju koju je izazvao.

Inače, Paladino pored svih obveza pronalazi vremena i za humanitarni rad.

Već deset godina predsjednik je Zaklade “Vatreno srce”, koja u utorak organizira svečanu donatorsku večer u hotelu Westin kako bi pomogli djeci diljem Hrvatske. Bit će organiziran i call centar u kojem će sudjelovati svi nogometni reprezentativci, a građani će pozivom na humanitarni broj sudjelovati u prikupljanju sredstva za pomoć Klinici za dječje bolesti Zagreb te za akciju Korak u život, koja pomaže u osiguravanju stipendija za školovanje djece iz domova.

Bit će izravan prijenos na Prvom programu HRT-a.

Prikupljamo sredstva za nabavu kirurških instrumenata za Kliniku za dječje bolesti Zagreb te za akciju Korak u život, koja pomaže u osiguravanju stipendija za školovanje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, rekao je Paladino, koji je angažira i u udruzi Adris te u Rotary klubu Zagreb Kaptol.

Imam osjećaj da treba pomoći i onima koje ne poznajete. Ne samo svojima. Najradije djeci. Na taj se način humanitarno angažiram, zaključuje Paladino za 24sata.hr.