Radovan Karadžić Karadžić je osuđen na doživotni zatvor.

Pravomoćnu presudu Karadžiću objavilo je vijeće kojemu je predsjedavao sudac iz Danske Vagn Prusse Joensen a članovi su William Hussin Sekule iz Tanzanije, Jose Ricardo de Prada Solaesa iz Španjolske, Graciela Susana Gatti Santana iz Urugvaja te Portugalac Ivo Nelson de Caries Batista Rosa.

Žalbeno vijeće je uvažilo žalbu Ureda tužitelja da je prvostupanjsko vijeće pogrešno procijenilo otežavajuće okolnosti u odnosu na optuženog Karadžića.

Da je potvrđena Prvostupanjska presuda, optuženi bi u skladu sa sudskom praksom MKSJ imao pravo tražiti prijevremeno puštanje na slobodu poslije 26,6 godina, odnosno, 2/3 kazne od 40 godina.

Potvrđeno olobađanje optužbi za genocid ’92.

Sudac je podsjetio da su sve točke prvostupanjske presude potvrđene, osim nekoliko incidenata iz općina. Rekao je kako je Karadžić kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Govoreći o prvoj točki žalbe, da su ubojstva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudac iz Danske je rekao da tužitelji nisu dokazali da je prvostupanjsko Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.

Vijeće je odbacilo žalbu Tužiteljstva u odnosu na ovaj dio.

Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje suca Den Prade, stava je da tužitelji nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. Žalbeno vijeće je odbilo i ovu točku i potvrdilo oslobađanje za genocid 1992. Odbijena je i Karadžićeva žalba na dužinu kazne.

Žalbeno vijeće odbilo je sve žalbene navode Radovana Karadžića koji se tiču osuda za napade na Sarajevo i Srebrenicu.

Obrana Radovana Karadžića nije uspjela dokazati da nije kriv za masakr u Sarajevu, na Markalama, kao ni za ”teroriziranje stanovnika Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i djelovanjem snajpera tijekom višegodišnje opsade glavnog grada BiH”, rekao je predsjednik Žalbenog vijeća.

Karadžićevi navodi neuvjerljivi

Govoreći o prvoj točki žalbe, da su ubojstva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudac Joensen je rekao da tužitelji nisu dokazali da je prvostupanjsko Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.

”Karadžićevi navodi da je on odgovoran za to samo zato što je predsjednik su neuvjerljivi”, navodi sanski sudac.

Naime, žalbeno vijeće je odbilo sve navode optuženog koji se tiču trenutka saznanja za ubojstva u Srebrenici i nakon pada Srebrenice, a što je činilo osnovu žalbe optuženog u odnosu na Srebrenicu. Same tvrdnje prvostupanjskog vijeća su se bazirale na sastancima koje je imao tijekom srpnja 1995.godine.

Kako je pojasnio sudac Joensen, progon Bošnjaka s područja Srebrenice se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca s područja Srebrenice.

Govoreći o Karadžićevoj naredbi da se zarobljeni odvedu na “neko drugo mjesto”, sudac je naveo da, s obzirom da je Karadžić bio u kontaktu s ljudima na terenu koji su ubijali, prvostupanjsko vijeće nije pogriješilo.

Govoreći o oslanjanju na prethodno utvrđene činjenice, što je Karadžić naveo da ga je ”oštetilo”, sudac Joensen je rekao da Obrana nije pokazala štetu koja je nastala pri oslanjanju na prethodno utvrđene činjenice iz drugih predmeta u Haagu.

586 svjedoka

Međutim, u odnosu na dva incidenta, Žalbeno vijeće je reklo da je utvrđeno da se prvostupanjsko Vijeće oslanjalo samo na utvrđene činjenice, i zbog toga su samo ova dva incidenta preinačena u oslobađajuća.

Kada je riječ o iznošenju zaključka o kršenju prava na obranu u vezi s posjetama mjesta zločina, posljedica po prvostepenu presudu ovog utvrđenja će zavisiti o tome šta je Žalbeno vijeće zaključilo da je optuženi mogao poduzeti u svojoj odbrani u vezi sa posjetama mjesta zločina.

Žalbeno vijeće nije našlo greške u rezoniranju prvostepenih sudaca u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice.

Podsjećamo, prvostupanjskom presudom donesenom nakon suđenja koje je počelo još 2009. a trajalo punih 499 dana pri čemu je iskaze dalo čak 586 svjedoka, Karadžić je oslobođen krivnje po optužnicama za genocid u drugim općinama u BiH a tužiteljstvo MICT-a žalilo se upravo na taj dio presude te je zatražilo njezinu izmjenu kao i izricanje doživotne kazne zatvora.

Karadžićeva obrana u svojoj je pak žalbi tražila oslobađajuću presudu uz tvrdnju kako tijekom dokaznog postupka nije utvrđena njegova krivnja ni po jednoj točki optužnice.