Svake godine s početkom turističke sezone kreće seoba sezonskih radnika prema Jadranu, ne samo iz drugih dijelova Hrvatske nego i iz susjednih zemalja.

Mnogi dolaze kako bi zaradili novac za studij ili stanarinu, lakše otplaćivali kredite ili jednostavno osigurali nešto novca za ostatak godine.

Konobari su pritom u boljoj poziciji od mnogih drugih sezonskih radnika jer ugovorenu plaću mogu dodatno podebljati napojnicama.

Napojnica, odnosno u ovdašnjim izrazima manča, bakšiš, tringelt ili tip, prema službenoj definiciji Porezne uprave predstavlja primitak radnika, studenta ili učenika koji dolazi od treće osobe kao nagrada za dobro obavljenu uslugu tijekom rada kod poslodavca koji je obveznik fiskalizacije.

Poslodavac je dužan iznose napojnica prijavljene u sustav fiskalizacije mjesečno prijaviti Poreznoj upravi na Obrascu JOPPD, uz podatke po OIB-u svake osobe koja je napojnicu ostvarila.

Tako je od početka 2024. godine, kada je izmjenama poreznog sustava napojnica uvedena u sustav fiskalizacije. Od tada se manča može ostaviti ne samo u gotovini, na stolu uz račun ili izravno konobaru u ruke, nego i prilikom plaćanja karticom.

Ljeti se najviše zaradi od napojnica

U mnogim ugostiteljskim objektima POS uređaji gostima već nude mogućnost ostavljanja napojnice od 5, 10 ili 15 posto ukupnog računa, kao i opciju da sami upišu željeni iznos.

Naravno, davanje napojnice nije obavezno, iako je malo onih koji ne ostave barem nekoliko centi.

Da napojnice nisu zanemariv izvor prihoda pokazuju i podaci Porezne uprave. Prošle godine izdano je ukupno 12,9 milijuna računa s napojnicom, a njihov ukupan iznos dosegnuo je 52,6 milijuna eura. To znači da je prosječna napojnica iznosila 4,05 eura po računu.

Podaci također pokazuju da se najveća „berba“ napojnica događa tijekom turističke sezone. Najveći iznosi prošle godine zabilježeni su u lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu.

U srpnju je na fiskaliziranim računima evidentirano 10,8 milijuna eura napojnica, dok je u kolovozu taj iznos bio nešto manji od 11,2 milijuna eura.

Samo u ta dva mjeseca ostavljeno je čak 42 posto ukupnog iznosa napojnica zabilježenih tijekom cijele prošle godine.

“Na napojnicama zaradim oko 1.000 eura mjesečno”
Koliko se tijekom sezone može zaraditi od napojnica, otkrili su dvojica mladih Zagrepčana, Matija i Jan, koji trenutačno rade kao sezonski konobari na Jadranu.

Matija od početka ljeta radi u jednom kafiću u Rovinju. Kaže kako gosti ove godine daju nešto manje nego prošle godine, kada je radio na istom mjestu.

“U principu, zaradim na napojnicama oko 1.000 eura mjesečno. Sve napojnice koje dobijemo na kraju smjene dijelimo na jednake iznose, ovisno o tome koliko nas radi u smjeni. Obično nas je četvero”, ispričao je.

Prema tumačenju Porezne uprave, način raspodjele napojnica tijekom smjene ili dana nije određen poreznim propisima, nego se uređuje dogovorom ili ugovorom između poslodavca i radnika.

Najveća pojedinačna napojnica bila mu je 13 eura

Matija kaže kako je najveća pojedinačna napojnica koju je dosad dobio iznosila 13 eura.

“Ukupno u danu bilo je 54 eura, s kartica i gotovinom”, kaže.

Njegov sugrađanin Jan ovoga ljeta radi u jednom kafiću na Krku. I kod njih sve napojnice idu „na hrpu“, odnosno u blagajnu, a ukupan iznos na kraju smjene dijeli se među radnicima.

“Dobije se kako koji dan, to ovisi o broju gostiju. Nije uvijek isto, ali na kraju mjeseca bude oko tisuću eura”, kaže Jan.

Ni njemu ovo nije prva sezona na Jadranu. Prošlog ljeta radio je za šankom, pa tada nije dobivao napojnice od gostiju.

“Obično najviše daju Nijemci i Austrijanci”

A koji su gosti najšire ruke – domaći ili strani?

Matija kaže da tu ipak postoje određene razlike.

“Obično najviše daju Nijemci i Austrijanci, pogotovo kada su u većoj grupi. Domaći rijetko daju, osim onih koji redovno dolaze u kafić i za koje vidiš da im bude baš ugodno”.

Talijani su, kaže, posebna priča.

“Skoro nikad ne ostave manču. Neki su još pitali je li im možemo zaokružiti račun na manje”, ispričao je.

I Jan ima slično iskustvo.

“Najviše daju Nijemci. Naši i ostali, kako koji. No rijetko bude da neki gost ne ostavi ništa, barem nešto sitno, neki cent”, kaže.

Njemu su najčešće ostavljali četiri ili pet eura, ali jedna je njegova kolegica nedavno dobila čak 30 eura od gostiju za jednim stolom.

“Nema nekog posebnog pravila”, zaključuje Jan.

Koliko je napojnica uobičajeno ostaviti u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj postoji nepisano pravilo da se konobaru u restoranu, gdje je posluživanje gostiju zahtjevnije, ostavi oko 10 posto ukupnog računa.

U kafićima se najčešće ostavljaju manji iznosi. Gost će često konobaru ostaviti iznos potreban da račun zaokruži na veću cifru.

Primjerice, ako kava košta 1,90 eura, gost će dati dva eura i reći: “U redu je”.

Napojnica u Hrvatskoj nije obavezna.

Praksa se razlikuje od zemlje do zemlje. U Italiji je, primjerice, na nekim mjestima usluga već uključena u račun kroz stavku “servizio incluso”.

Pretpostavlja se da tradicija davanja napojnica potječe iz engleskih gostionica i kavana te datira još iz 18. stoljeća.

U Sjedinjenim Američkim Državama napojnica je važna komponenta plaće radnika u uslužnim djelatnostima i uglavnom se podrazumijeva, piše N1.

S druge strane, u Japanu se napojnica smatra nepristojnom.

U Australiji i Novom Zelandu donedavno se napojnica gotovo uopće nije prakticirala jer se smatralo da zaposleni u ugostiteljstvu imaju dovoljno dobre plaće. Praksa ostavljanja napojnica počela se ondje širiti tek nakon pandemije koronavirusa.