Ovih smo dana svjedoci hvale vrijednih nastojanja roditelja da od Vlade i resornog ministarstva iskamče pravo da njihova djeca imaju jednake uvjete školovanja kao i ostala djeca u državi. Traže da u sustavu devetogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja i njihova djeca idu u školu devet godina, a ne da u prvom razredu tijekom jednog polugodišta, pod pritiskom i s grčem u želucu, moraju ovladati gradivo cijele nastavne godine.

S punim pravom su nezadovoljni kako se naša djeca tretiraju u obrazovnom sustavu ŽZH. Svi su zaboravili , ili nisu primijetili, da je odnos prema djeci jednak kao i prema djelatnicima u osnovnoškolskom obrazovanju. Obrazovanje je za ovu i prethodne vlade samo pijavica na županijskom proračunu. U vrijeme kada se ne cijeni stručnost, trud, rad i sposobnost , nego moć kupovine svega i svačega, pa i znanja, nije čudno da je obrazovanje za Vladu zadnja rupa na svirali.

Prisjetimo se samo nekih činjenica koje su naša ružna stvarnost i smeće koje se uporno gura pod tepih, daleko od očiju javnosti.

1. Imamo Zakon o osnovnoškolskom obrazovanju koji se podvrgava izmjenama i dopunama svaki put kada ga treba prilagoditi pojedinačnoj situaciji ili potrebama neke osobe.

2. Ukinut je Pravilnik o upošljavanju u OŠ kako bi se omogućilo da upošljavaju ljude po kriterijima podobnosti užih interesnih skupina. Ukidanjem Pravilnika o upošljavanju otvorili su širom vrta nepotizmu i korupciji u našim školama.

3. Je li javnosti poznato da se važeći Kolektivni ugovor sustavno krši i ne poštuje godinama?
Uposlenici u OŠ iz godine u godinu potpisuju sve lošije i lošije sporazume i pristaju na smanjenje svojih prava jer Vlada nema novaca za obrazovanje. Zašto pristaju na smanjenje? Jer su socijalno osjetljivi, a Vlada to dobro koristi pa sredstva planirana za javno dobro usmjerava u privatno dobri manje grupe pojedinaca.

4. Vlada sustavno krši zakon jer proračunskim korisnicima ne uplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i tako svake godine generira sve veći i veći dug. Tko će i kada prekinuti takvu praksu, bezakonje i izvlačenje na prethodne vlade čijim stopama se uporno gazi? Rupa u proračunu je sve veća. Koga će ubaciti u nju da bude malo plića? Obrazovanje!

5. U zadnjih pet godina troškovi života su rasli više od 10 %, rasla je i prosječna plaća u ŽZH, a plaća djelatnika u OŠ je u isto vrijeme smanjena. U čija se primanja taj novac prelio? Honorari koji su osobni dohodak isplaćuju se sa velikim zakašnjenjem. Topli obrok je godinama manji od propisanog, regres propisan KU nikada nije isplaćen u punom iznosu, uvijek je manji i još manji, a ove godine Vlada nema namjeru isplatiti ikakav jer nema novaca.

6. Zadnji Sporazum između Vlade i Sindikata istekao je 31. 12. 2014. godine. Unatoč nastojanjima Sindikata da se pregovara i postigne novi sporazum, Vlada ne pronalazi niti malo vremena da uopće čuje što im prosvjetari imaju ponuditi ili reći.

7. Tužbe koje su prosvjetari podigli protiv Vlade stižu na izvršenje, presude su teške nekoliko milijuna KM. Kada će Vlada isplatiti ono što nam duguje? I vrlo naivnima je jasno da im se obraz neće zacrvenjeti od stida što izigravaju važeće zakone na svaki perfidni način koji mogu smisliti.

8. Uvedeno je devetogodišnje obrazovanje, napravljen je Nastavni plan i program i tiskani udžbenici, ali nisu riješeni problemi oko prijevoza učenika, nisu prilagođene učionice šestogodišnjacima, nema didaktičkog materijala, nije ulagano u stručna usavršavanja učitelja. Kako Vlada rješava nezadovoljstvo roditelja i učitelja? Skrati prvi razred na pola školske godine i tako napravi još veću štetu. Vlada štedi novac tako da zakida djecu u temeljnom pravu na kvalitetno obrazovanje, a djelatnike u osnovnim školama u svim njihovim pravima, a najviše na dostojanstvu struke.

Do kada će naša javnost mirno gledati kako Vlada ruši temelje našeg društva, umjesto da ih gradi i podupire? Je li kome u ovom društvu potreban stručan, kompetentan, zadovoljan i motiviran učitelj? Hoće li koga zabrinuti rečenica iz pismene zadaće učenika 4. razreda osnovne škole koji piše o svom budućem zanimanju: Kada sam bio u prvom razredu, želio sam postati učitelj, ali sam se predomislio. Želim postati pjevač, plesač i glumac jer učitelji imaju malu plaću pa neću moći kupiti što želim.

Predsjednica Sindikata
Vesna Ćorluka