Svečanom komemoracijom i svetom misom u utorak, ispred Zgrade tri fakulteta na Kampusu, Sveučilište u Splitu oprostilo se od svojih tragično preminulih studenata Marije Pavković, Mirele Rezo i Stipe Romića.

Život su izgubili, zajedno s još pet prijatelja, podsjetimo, u novogodišnjoj noći u Tribistovu, pokraj Posušja.

U ime Studentskog centra sućut je izrazio Marijan Bašić, voditelj domova.

Vjerujem da je svatko od nas želio što prije ispratiti 2020. godinu koja je unijela toliko promjena da smo svi s puno vjere iščekivali dolazak nove. A onda, kao najgrozniji san je došla vijest o prestanku ovozemaljskog života osam mladih u okolici Posušja, pa su umjesto čestitanja, zamijenile poruke pune tuge i boli, kazao je Bašić.

Rekao je da nema odgovora na pitanje zašto, niti će ga biti te da preostaje samo sklopiti ruke i pomoliti se za obitelji da im Bog pomogne da izdrže patnju.

Dragi studenti, prijatelji našega Stipe, Marije i Mirele vjerujem da svatko od nas ima zgodu po kojima će ih pamtiti. To je naše bogatstvo koje nikada neće izblijedjeti. Oni su sada na boljem mjestu i nad nama će bdjeti, neka budu naši anđeli, a mi se ne ustručavajmo zazvati ih, poručio je Bašić.

Dekan PMF-a Nikola Koceić Bilan je istaknuo kako je u prvim satima nove godine kao mačem  presjekla vijest o strašnoj tragediji, gubitku osmero mladih ljudi.

Izgubili smo osam mladih života na početku njihovih putova, napustilo nas je osmero djece koji su tek počeli sanjati svoje snove. Kao znanstvenici svjesni smo da se takve tragedije događaju gotovo svakodnevno po svijetu, da su splet nekih nesretnih okolnosti, kao vjernici utješeni smo vjerom da su na ljepšem i boljem mjestu i da licem u lice gledaju svoga stvoritelja. Ali, kao ljudi imamo pravo tugovati i plakati i pitati se zašto se trebalo dogoditi, kazao je Koceić Bilan, prenosi Dalmatinski portal.

Citirao je Cicerona koji je u jednoj od svojih izreka rekao da je i kratak životni vijek dovoljno dug za pošten i častan život. Upravo to se, kazao je, odnosi na osam studenata, njihovi prijatelji opraštali su se od njih uistinu dirljivo, a riječi koje su najčešće upotrebljavali bile su “dobri, pošteni, neiskvareni, ponos obitelji i zavičaja”.

Teško je bilo što više od toga reći, ali dodao bih da su djeca akademske zajednice, a među njima i studentica PMF-a, Mirela Rezo, studentica prve godine biologije i njezini prijatelji i kolege napisali su o njoj prekrasne rečenice. Ja ću pročitati samo jednu, “izvanredan, vjeran i vrijedan prijatelj, osoba s pravim ljudskim vrijednostima, vječiti optimist s prekrasnim osmijehom koji uvik daje nadu”, govorio je.

Posebno je, dodao je, bolna činjenica da Mirela nije stigla pristupiti niti jednom ispitu, nije odslušala semestar, nije stigla doživjeti brucošijadu ni okusiti sve čari studentskoga života. Njeni snovi o budućnosti ostat će nedosanjani.

Prije 20-ak dana na nebu se pojavio dosta rijedak prirodni fenomen koji se u povijesti čovječanstva dogodio svega nekoliko puta, prvi put je zabilježen oko Isusovog rođenja. Radi se o neobičnom položaju nebeskog tijela koji na takav način proizvode jednu jaku svjetlost, poznatu kao Betlehemska zvijezda ili zvijezda repatica. Ta svjetlost traje svega dva tri sata, iako je vidimo, znamo za nju preko 2000 godina i sjetimo je se svaki put kad kitimo bor. I ovih našim osam zvjezdica na nebu je zasjalo prekrasnim svjetlom, obogatilo sve nas i prešli u drugu stvarnost. Bit će u našim mislima, molitvama i srcima, završio je.

Dekan FESB-a Srđan Podrug je na komemoraciji je kazao kako je teško pronaći riječi koje bi dale smisao ovoj nezapamćenoj tragediji ili koje bi pružile zrno utjehe.

Vijest o tragediji je sve potresla, nastavio je, s jedne strane jer su u njima prepoznali vlastitu djecu, braću, sestre, a s druge strane jer je podsjetilo koliko je život krhak.

Nažalost, o Mariji i Stipi vam ne mogu puno kazati zato što ih u kratkom vremenu koliko su studirali nisam imao priliku bolje upoznati. Međutim, mogu zaključiti kako se radi o dvoje mladih ljudi koji su se uhvatili ukoštac s izazovima budući da su se u ovim teškim vremenima odlučili na studiranje daleko od obitelji. Oboma je FESB bio prvi izbor i voljeli bismo da smo im mogli pružiti potporu u ostvarivanju snova, rekao je.

Na kraju se još dirljivo oprostio: Hvala vam draga djeco na povjerenju koje ste nam ukazali, počivajte u miru.

Rektor Sveučilišta Dragan Ljutić, izrazio je sućut roditeljima, obiteljima, prijateljima tragično preminulih mladih ljudi koji su došli u naš grad primiti znanje.

Ispred njih je bila prekrasna mogućnost života, mogućnost rasta, razvoja i napretka. Zato sada tugujemo za mladim životima, tugujemo za neostvarenim mogućnostima. Nećemo ih nikada zaboraviti, kazao je rektor.

Biranim riječima oprostio se na koncu Mateo Marušić, predsjednik Studentskog zbora.

Nisam siguran mogu li svoje misli i osjećaje predočiti riječima niti što se uopće može reći, a da pruži minimalnu utjehu ili odgovor na puno pitanja, krenuo je.

Kada se spomene Nova godinu, kazao je, pomislimo na novogodišnje odluke, pokušaje da budemo bolji, rastemo i napredujemo.

Ova prevelika tragedija dočekala nas je u novogodišnjoj noći. Nisu imali prilike ostvariti snove, ali ostaju vječni primjer nama da živimo i dišemo u ljubavi, da svaki dan budemo bolja osoba od one koja smo bili. Troje anđela s našeg sveučilišta s kojima smo dijelili brige, s kojima smo se veselili, čiji su koraci koračali kampusom, sada koračaju nebeskim dvorima, rekao je Marušić.

Naglasio je i kako je Bog imao drugačiji plan.

Nadam se da nas gledaju s osmijehom na licu i u milosti njegovog prisustva. Izražavam duboku sućut obiteljima i prijateljima. Bol ima snagu koja nas popravlja, čini nas boljima, osvješćuje da rastemo u dobroti i budemo jedni drugima na radost i blagost, završio je Marušić.

Nakon komemoracije održala se misa koju je predvodio don Mihael Prović, studentski kapelan i povjerenik za mlade.