Korak prema priznaju ili ‘spuštanje na zemlju’? Ugledni teolog pojašnjava što znači Papina dozvola za hodočašća u Međugorje

Odsada je to i službeno.

Biskupije, župe, katehete i časne sestre ubuduće će smjeti organizirati hodočašća u Međugorje. Odlučio je to papa Frane, a njegovu odluku utbi et orbi u nedjelju objavio apostolski upravitelj župe Međugorje poljski biskup Henryk Hoser.

Zagovaratelji priznavanja autentičnosti ukazanja Gospe u Hercegovini uvjereni su da je ovaj papin potez posljednji korak ka stavljanju Međugorja uz bok Fatimi i Lourdesu.

Skeptici, pak, ističu da je u svojem nedjeljnom obraćanju vjernicima Hoser posebno istaknuo jedan uvjet: da službena hodočašća u Međugorje vjernike ne dovode u „zabludu i dvosmislenost“. Drugim riječima, da se ne tumače kao priznanje ukazanja budući da o tome Vatikan i Papa tek trebaju izreći svoj sud.

Prof. dr. Josip Grbac, koji je doktorirao teologiju na Papinskom sveučilištu „Gregorijana“ i koji predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Rijeci spušta loptu na zemlju. I tvrdi da nema razloga da se čitava priča oko Međugorja ni na koji način dramatizira.

– Hodočašća su bila i do sada, i mnogi su išli na ta hodočašća. Gdje god se moli, gdje god ljudi osjećaju potrebu ispovjedi, gdje god su okupljanja mladih, molitva, pjesma, to treba sačuvati. Radi li se u Međugorju o ukazanju ili ne postaje pomalo manje važno u odnosu na sve ostalo što se u tamo događa. Ljudi se u Međugorju dobro osjećaju i to valja sačuvati – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju prof. dr. Grbac.

I pritom naglašava da je pitanje ukazanja uvijek relativno.

– Kada bi sad išli istraživati pod kojim su uvjetima autentičnim prikazana ukazanja u Lourdesu i Fatimi, vjerojatno bi se postavila neka dodatna pitanja. Vjernik, međutim, nije ovisan o ukazanjima, nego o vlastitoj vjeri. Ako ona dobiva neku jaču potporu u Međugorju, nema ništa loše da se tamo hodočasti – pojašnjava ovaj teolog. I povlači usporedbu sa hodočašćima Gospi Trsatskoj.

– Mi hodočastimo na Trsat gdje je po legendi bila prenesena Nazaretska kućica, ali vjerujte da vjernici ne idu tamo jer su uvjereni da se ona tamo doista nalazila, nego da u Gospinom svetištu dožive utjehu i Božju blizinu. To je prvi razlog zašto ljudi idu na Trsat. I to je pravi razlog zašto idu u Međugorje– ocjenjuje naš sugovornik.
Čak štoviše, kaže nam prof. dr. Josip Grbac, i kad bi sutra netko rekao da u Međugorju ukazanja uopće nije bilo, ljudi bi i dalje tamo dolazili i tražili vjersku potporu.

– Takvim mjestima neko posebno priznanje nije ni potrebno davati, jer tamo ljudi dolaze da bi se molili. Bio sam u Međugorju i vidio ljude koji nikada nisu prešli crkveni prag kako se mole. Za mene je jako dobar znak – zaključuje ovaj teolog.

Vatikan priznao tek 17 ukazanja

Kada su u pitanju priznanja Gospinih ukazanja, Katolička ckva prilično je konzervativna. Od dvije i pol tisuće prijavljenih objava Blažene djevice Marije, Vatikan je priznao njih tek – 17.

Najpoznatija su ona u Lourdesu u Francuskoj i Fatimi u Portugalu. Ukazanja Gospe potvrđena su i u ukazanja u francuskom Salettu i Lausu, Knocku u Irskoj, Itapariangi u Brazilu, San Nicolasu u Argentini, Beauraingu i Banneuxu u Belgiji, Guadalupeu u Meksiku, Giertzwaldu u Poljskoj, Akiti u Japanu, Kibehu u Ruandi…

Slobodna Dalmacija