Drama obitelji Zdilar iz Glavine Donje (Imotski) započela je zapravo prije više od dvadeset godina, koliko Stanislav Zdilar (34) ima staža heroinske ovisnosti. No, kulminirala je nedavno, kad je njegova supruga Angela (29), također intravenska ovisnica, doživjela ozbiljne zdravstvene probleme zbog kojih više čak ni formalno ne može skrbiti o njihovo dvoje malodobne djece, dvojice dječaka od dvije i četiri godine starosti.

Cijeli teret te skrbi pao je na pleća već izmučene Stanislavove majke, udovice Mile Zdilar (57), inače jedne od osnivačica imotske udruge “Sine moj” kojom je još prije desetak godina željela javnosti apelirati na nedovoljnu učinkovitost policije u borbi protiv droge i kriminala vezanom uz ovisnosti.

Mila Zdilar zapravo bi, svom životnom bremenu unatoč, bila voljna podizati djecu, kad bi se njoj formalno dodijelilo skrbništvo, odnosno u trajni stacionar smjestilo nevjestu, nesretnu Angelu, kojoj se zdravstveno stanje nedavno drastično pogoršalo nakon višegodišnjeg uživanja opijata. Bitno je odmah naglasiti da bi već ovih dana Stanislav, otac dječaka, trebao otići na još jedan pokušaj odvikavanja od droge, ovoga puta u bolnicu sestara milosrdnica u Zagrebu.

– Te dvije nesreće, moj sin i ona, vjenčali su se prije pet godina, kad su me i protjerali iz vlastite kuće, evo ovdje gdje sam sad. Snalazila sam se, živjela dosta kod kćerke jer sam stan u Splitu morala prodati zbog sinovljevih dugova prema dilerima i sumnjivim ljudima koji su mi stalno prijetili. Onda su izrodili ovo dvoje nejači; stariji je odmah nakon poroda zadržan u bolnici mjesec dana zbog ovisničke krize (odvikavanja), a mlađega je mati rodila vezana za krevet.

Inače već ima jedno jedanaestogodišnje dijete dano na posvojenje; taj se mali spasio – sažima gorku priču udova Mila, čiji je suprug (Stanislavov otac) poginuo u okolici Dubrovnika u Domovinskom ratu, te je korisnica njegove mirovine.

U svom obraćanju novinarima Mila nije isticala financijske probleme kao ključne; njoj je najteže palo što se, uz dječake, mora brinuti za nevjestu koja je nakon pretrpljena dva moždana udara nepokretna. Dodatni apsurd leži u činjenici da ju je nevjesta višekratno prijavljivala policiji za ometanje i zlostavljanje.

– Sedamnaest puta mene je policija u Imotskom ni krivu ni dužnu privodila, i odmah potom puštala jer ništa nisam skrivila. Samo sam sinu i nevjesti smetala da se nesmetano drogiraju, dosađivala sam im i kritizirala ih, jesam. Djeca su više ručala kod susjeda, nego u kući svojoj. Otkad sam ja došla prije devet mjeseci, imaju doručak, ručak i večeru, čisti su i veseli. Vodila bi ih ja na more, malo na selo, i tako. Samo da dobijem skrbništvo, a ne da me u Centru gledaju kao gnjavatoricu – jada se Mila, okrivljujući Centar za socijalnu skrb Imotski da ni jednom (po njezinim riječima) nije došao vidjeti djecu i porazgovarati s njima.

– U Centru kažu da su razgovarali s ocem, mojim sinom. Ma šta im ovisnik može reći?! On je teško bolestan, kad nije na heroinu, uzima tablete, to vam dođe na isto – tvrdi nesretna baka dječaka bez zdravih roditelja.

Problem Angeline skrbi priča je za sebe. Ona je doživjela prvi moždani udar nakon ušmrkavanja smrvljenih tableta u kući, da bi bila žurno operirana u Zagrebu. Dobila je uputnicu za rehabilitaciju u Krapinskim toplicama, ali je misteriozno umjesto tamo završila na Neurokirurgiji u Splitu. Angela je inače zaražena virusom hepatitisa C i teškog psihofizičkog stanja, te je nakon višemjesečnog ležanja na Odjelu neurokirurgije zadobila dekubitalne rane i doživjela novi moždani udar, te epileptički napad.

Stanje je od tada izuzetno loše, pacijentica gubi motoričke funkcije i sposobnost artikuliranoga govora, a nakon odbijenice za hospicij u Kninu upućena je u stacionar u Makarskoj. Potom je opet vraćena na Zarazni odjel bolnice u Splitu zbog bakterijske infekcije, da bi i opet neko vrijeme proboravila na skrbi u makarskom Stacionaru, te – vraćena kući, na skrb svekrve koju je prijavljivala policiji.

Zbog toga je stariji dječak doživio šok, prisjeća se kronologije zadnje faze ovisničko-zdravstvene drame Mila Zdilar, koja od tada traži rješenje za zbrinjavanje teško bolesne nevjeste (u međuvremenu Angeli otkazuju i bubrezi), te skrbništvo nad mališanima, svojim unučićima dok je otac na odvikavanju od droga.

Hvala do neba Župnom uredu Imotski, Jasminki Lemo i susjedima

Kad svi dignu ruke, Bog neće; tako se ufa Mila Zdilar, aludirajući na susretljivost don Kristijana i časne sestre Marte iz Splita. Potonja joj je slala pomoć u paketima (najviše pelena i higijenskih potrepština), dok je Župni ured Imotski dodjeljivao ovisničkom paru četiristo kuna pomoći u bonovima za jedan trgovački lanac. Isto tako, pomoć u nevolji svesrdno je pružila Jasminka Lemo, predsjednica Udruge nezaposlenih Splitsko-dalmatinske županije i voditeljica Kuće za roditelje u Splitu, inače socijalno veoma angažirana osoba. Hvala im do neba, kao i dobrim susjedima u Glavini Donjoj, poručuje Mila Zdilar.

Ravnateljica CZSS-a Imotski: Oduzimanje djece od roditelja je zadnja mjera koju ćemo poduzeti

– Navedena obitelj Zdilar, nalazi se duže vrijeme u tretmanu CZSS-a Imotski i to kao korisnici više prava, mjera i usluga iz sustava socijalne skrbi i to temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, kao i Obiteljskog zakona.

Prioritet u postupanju CZSS-a prvenstveno je bila i jest zaštita interesa maloljetne djece. Nastojanje ovog tijela, posebno kroz materijalnu i ostalu stručnu potporu mladoj obitelji, bilo je omogućiti ostanak i odrastanje djece u obitelji uz oba roditelja, odnosno da izdvajanje iz obitelji, kao oblik zaštite djece, bude posljednja mjera koju ćemo poduzeti.

U tom smjeru su i poduzimane sve dosadašnje radnje od ovog tijela te odgovorno tvrdimo da djeca u ovom trenutku uživaju zakonom zagarantiranu potrebitu zaštitu i skrb. Novonastale okolnosti su uvjetovale planiranje novih zakonom predviđenih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djece, a koje će biti poduzete i provedene u skladu sa zakonom i ovlastima ovog tijela, ovisno o okolnostima slučaja, a neovisno o vašoj ili bilo čijoj drugoj intervenciji – stoji u priopćenju potpisanom od Anamarije Lončar, ravnateljice Centra za socijalnu skrb Imotski.

Izvor: Slobodna Dalmacija