Zahvalnost je čarobna vrlina koja rehabilitira naš odnos prema stvarima, bićima i odlikama koje posjedujemo. Posebno je zaslužna za razinu naše sreće i uspjeha, jer usredotočivanjem na sve ono na čemu možemo biti zahvalni po prirodnim zakonima privlačimo još više toga na čemu možemo biti zahvalni.
U nestašici, dok mediji jačaju naš osjećaj da nemamo dovoljno, zahvalnost je čarobni štapić koji odvraća naš pogled od svega onog što nemamo prema svemu onom što imamo i što nam je dragocjeno. Tim preokretom uspostavljamo ravnotežu i pozitivan stav koji dovode do sreće i uspjeha.
Kako bi se vježbali u zahvalnosti i Crkva je u svoj liturgijski kalendar ubacila Dan u kojem se trebamo zahvaliti Bogu za sve što nam je kroz proteklu godinu udijelio za hranu, za sve plodove zemlje.
Ovaj Dan Zahvalnosti u našoj je župi bio pomalo kasno, tek prošle nedjelje 6. 11. 2016. na svečanoj svetoj Misi u 11 sati. Misa je započela malom procesijom sa puno ministranata i djecom koja će dogodine u 5. mj. biti prvopričesnici. Oni su prinosili i košare u kojima su bili neki od plodova zemlje: šipak, mandarine, krumpir, luk, žito, tikvice, kruh… kako je već kome majka brižljivo pripremila!
Župnik se u svojoj propovijedi osvrnuo na to kako je sve nekako povezano, priroda i čovjek. Povezuje ih prolaznost života koji je poput godišnjih doba: djetinjstvo je kao proljeće, ljeto je poput mladenaštva, jesen je poput zrelosti, a zima je poput starosti. Iako je naš župnik danas predstavljao „zimu“, ljepota Mise je bila u svem onom „proljeću“ kojim je bio okružen: mnogobrojnim malim ministrantima i malim budućim prvopričesnicima koji su naprosto sjajili u svojoj neiskvarenoj i dječjoj čistoj ljepoti! Kao što trebamo moliti dragoga Boga da očuva našu zemlju i usjeve od zagađenja i katastrofa, još više ga trebamo moliti da sačuva našu djecu od svih novotrendovskoh zračenja koja im žele ukrasti te nevine duše!
Paula Tomić/zupaledinac.com