Djeca danas s digitalnim uređajima dolaze u kontakt gotovo od samog rođenja. Pametni telefoni, koji su nekada bili alat odraslih, sve su češće u rukama najmlađih, i to već u prvim mjesecima života. Iako se često doživljavaju kao bezazlena zabava ili brzo rješenje za smirivanje djeteta, stručnjaci upozoravaju da ekrani u ranoj dobi mogu imati ozbiljne posljedice na razvoj govora, komunikacije i socijalnih vještina. Prekomjerno gledanje u ekran ometa razvoj pažnje, smanjuje potrebu za interakcijom s roditeljima, knjigama i okolinom te djecu navikava na brze i intenzivne podražaje koje stvarni svijet ne može ponuditi. Posljedica toga mogu biti frustracija, slabija koncentracija i poteškoće u komunikaciji.

Jedna od najčešćih i najuočljivijih posljedica pretjerane upotrebe digitalnih uređaja u ranoj dobi je kašnjenje u razvoju govora. Istraživanja pokazuju da svakih dodatnih 30 minuta dnevno provedenih pred ekranom povećava rizik od kašnjenja u govoru za čak 49 posto, što jasno upućuje na razmjere problema.

Logopedica Ana Soldo iz Ustanove “Dječji vrtići” Mostar ističe da ekrani ozbiljno narušavaju prirodan tijek dječjeg razvoja. – Korištenje mobitela može odgoditi pojavu prvih riječi, koje se inače očekuju oko prvog rođendana. No, da bi se govor tada razvio, dijete od samog rođenja mora usvajati niz vještina – od kognitivnih i motoričkih do jezičnih, komunikacijskih i govornih. Ako u tom razdoblju dijete često stavljamo pred ekran, ne samo da mu oduzimamo vrijeme potrebno za razvoj tih vještina nego mu i štetimo jer je količina stimulacija s ekrana prevelika za tako malu djecu – objašnjava Soldo za RTV HB. Struka je pritom jasna – u prvoj godini života dijete treba biti okruženo ljudima, a ne ekranima. Preporuke su da djeca do navršene dvije godine uopće ne budu izložena digitalnim uređajima jer je to razdoblje ključno za razvoj jezika i komunikacije.

– Nakon toga preporuka je najviše sat vremena dnevno, uz prisutnost roditelja i uz edukativne sadržaje. No, važno je naglasiti da nije isto provede li dijete pred ekranom 15 minuta ili tri sata. Što je izloženost ranija i dulja, to su negativne posljedice na razvoj jezika izraženije – naglašava Soldo za RTV HB. Pretjerana upotreba ekrana ne utječe samo na govor već i na socio-emocionalni razvoj te ostala razvojna područja. Psihologinja Martina Vučić iz Ustanove “Dječji vrtići” Mostar također za RTV HB kaže kako se dječji razvoj prvenstveno odvija kroz izravnu interakciju. – Razvoj se događa kroz komunikaciju licem u lice. Kada dijete napravi prve geste, ispusti prve glasove ili pokuša uspostaviti kontakt, roditelji i vršnjaci odgovaraju pogledom, osmijehom, pljeskom ili riječima. To je dvosmjerna komunikacija koja je ključna za razvoj, a koja kod ekrana izostaje. Kod ekrana je komunikacija jednosmjerna i dijete ne dobiva povratnu informaciju, što negativno utječe na socio-emocionalni razvoj – kaže Vučić. Jedna od posljedica takve jednosmjerne komunikacije je i nizak prag tolerancije na frustraciju kod djece koja su često izložena ekranima.

– Odgađanje zadovoljstva za njih je nepoznat pojam jer su naviknula da sve dobiju odmah. To su naučila kroz digitalne uređaje – jednim klikom sve je dostupno. Dugotrajna izloženost ekranima potiče sustav nagrađivanja u mozgu, pri čemu se oslobađa dopamin. Kada dijete potom vratimo iz digitalnog u stvarni svijet, taj svijet mu postaje dosadan i nezanimljiv – zaključuje Vučić.