Prema zakonima Bosne i Hercegovine, djeci s poteškoćama mora biti omogućena integracija u društvo, a u školama bi se trebala provoditi integracije djece s posebnim potrebama uz pomoć asistenata.
Mirzana Čoralić odlučila je svog gluhonijemog sina Zejda upisati u osnovnu školu ‘Osman Nakaš’, a učiteljica Sanela Ljumanović ni sekunde nije dvojila je li to pravilan potez. U tom trenutku nitko u školi, uključujući Zejda, nije znao znakovni jezik, ali to se uskoro promijenilo.
Zahvaljujući učiteljici znakovnog jezika Anisi Šetkić-Sendić svladao ga je cijeli Zejdov razred. Tečaj financiraju roditelji djece. Meni je zaista žao što je situacija takva da roditelji moraju rješavati o kojima bi trebalo brinuti društvo odnosno država, kaže Anisa.
Sviđa mi se što učim njegov jezik jer mogu pričati i s njim i s drugim ljudima koji ne čuju, rekao je Tarik Sijarić, jedan od Zejdovih najboljih prijatelja.
Zejd se sjajno uklopio u novu okolinu i sada obožava ići u školu, piše AP i prenosi Radio Sarajevo. Njegovi prijatelji odlučili su znakovni jezik proširiti i izvan škole pa sad kod kuće podučavaju svoje roditelje, a čiteljica Sanela kaže kako bi željela da on postane dio nastavnog plana i programa.
Trenutno nam je cilj da naučimo Zejda da čita sa usana. On je dobro i pametno dijete, zaključila je.
