Pripadnici gorskih službi spašavanja (GSS) koje djeluju u BiH proteklih godina skrenuli su pozornost javnosti na sebe brojnim profesionalno odrađenim akcijama spašavanja.

Trenutno oko 450 ljudi iz dvadeset organizacija, koje djeluju pod okriljem Saveza gorskih službi spašavanja u BiH, svakodnevno obavljaju zahtjevne akcije spašavanja u teško dostupnim područjima, na vodi, pod vodom, u spiljskim objektima, planinskim stjenovitim područjima, kao i svakodnevne redovite aktivnosti osiguravanja kupališta ljeti i skijališta zima.

Mi smo nevladin sektor, neprofitna organizacija, volonteri – amateri, mada to kažem nerado, jer ta riječ podsjeća na neki hobi, neozbiljnost, a mi se bavimo spašavanjem ljudskih života i nemamo pravo biti hobisti, kaže u razgovoru za Fenu predsjednik Saveza gorskih službi spašavanja u BiH Zdenko Marić.

Na terenu prvi, u zakonu ih nema

Po njegovim riječima, radi se mahom o volonterima, ljudima velikog srce koji su spremni žrtvovati svoje vrijeme za dobrobit nekoga drugoga.

Mi smo entuzijasti koji trošimo ne samo svoje vrijeme, već često svojim osobnim vozilima idemo na zadatke, iz svog džepa plaćamo gorivo, kupujemo odjeću. To je daleko više od volonterizma koji se promovira u svijetu, ovo kod nas donekle graniči s mazohizmom, naglašava Marić.

Napornim i predanim radom zadobili su povjerenje javnosti, ali i institucija države koje im spremno prepuštaju glavnu ulogu u akcijama spašavanja, međutim oko sustava GSS-a potpuno je neuređena oblast u domaćem zakonodavstvu što GSS-ovcima zadaje ogromne glavobolje, pojasnio je to predsjednik GSS-a u BiH.

Na terenu smo prvi. U slučaju nestanka neke osobe, ako nema elemenata kaznenog djela, policija odmah zove GSS, jer mi imamo odgovor na zadatke na koje država nema. Međutim, u zakonu nas nigdje nema. Samo negdje na lokalnim razinama pojedinačne se stanice službi za spašavanje ugrađuju u Civilnu zaštitu i vežu nekakvim ugovorima koji nisu ni blizu dovoljno dobri da bi se ta služba kvalitetno razvijala, upozorava Marić.

Zapadnoeuropski ili istočnoeuropski koncept?

Po njegovim riječima, na našim prostorima u pitanju je sukob dva koncepta, zastarjelog istočnoeuropskog, koji smatra kako je spašavanje ljudi ozbiljan posao kojim se može baviti samo država, i zapadnog koncepta, zastupljenog u većini zemalja Europske unije, gdje glavnu ulogu ima nevladin sektor, odnosno GSS.

Taj europski model primjenjuje se u Hrvatskoj, Sloveniji, Češkoj, u gotovo cijeloj Europi. Spasilačke službe u tim su zemljama nevladine organizacije koje su dobile javne ovlasti putem zakona. Međutim, kod nas takvog zakona nema, kaže Marić.

Prije dvije godine u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije jednoglasno je usvojen Nacrt zakona o GSS-u, no dalje od toga nije se otišlo.

Slična je situacija i u državi. Imamo Ministarstvo sigurnosti koje je najodgovornije, ali imamo rascjepkanost interesa, od nacionalnih, preko županijskih do entitetskih. Zapravo, ne znam u koga prvo uprijeti prst, poručuje prvi čovjek GSS-a u BiH.

Čiste Mepas Mall kako bi preživjeli

Zbog takve situacije GSS-ovci su primorani snalaziti se na sve moguće načine ne bi li namaknuli novac potreban za svoj rad, a to najbolje ilustrira podatak da su GSS-ovci u Mostar angažirani na čišćenju vanjskih staklenih površina na Mepas Mallu.

Marić upozorava kako se pitanje financiranja i rada GSS-a mora zakonski urediti s obzirom da je postojanje takve službe nužna potreba.

Generalno gledano, u BiH broj intervencija kontinuirano raste. Na žalost, nemamo točne podatke o broju jer nemamo ljude koji bi se bavili time. Mi svakodnevno imamo puno manjih intervencija na kupalištima ili zimi na skijalištima koja osiguravamo i često te sitne intervencije ne evidentiramo. U Hrvatskoj, na primjer, desetak ljudi zaduženi su samo za administrativne poslovei praćenje statistike, navodi Marić.

Dodaje kako pripadnici GSS-a konstantno napreduju i uče, pohađaju razne obuke, prate najmodernije trendove u svijetu, pa čak i uvode neke inovacije i postavljaju standarde.

Apsurd je da smo prepoznatiji i priznatiji okolo u svijetu, nego u našoj državi. Naš rad na terenu daje rezultata, međutim država nas i dalje ignorira istaknuo je na kraju razgovora Zdenko Marić.