Mate Lončar je volonterstvo u BiH podigao na višu razinu. Utemeljitelj Vijeća mladih Posušje bio je prvi predsjednik Vijeća mladih FBiH. Mandat mu je završio krajem prošle godine. Radio je i u jednoj privatnoj tvrtki. Uskoro se okreće i novim izazovima.

Mate Lončar, prvi predsjednik Vijeća mladih Federacije BiH. Mandat je završio, što sada radite?

– Kao i svaka druga mlada osoba u ovoj državi, tako i ja nakon završenog magisterija pokušavam raditi, zarađivati i osigurati egzistenciju u svom kraju. Uskoro ću odraditi pripravnički staž, što mi je svakako prvi korak. I dalje sam aktivan u Vijeću mladih općine Posušje, istina, ne kao prije jer mi druge obveze to ne dopuštaju. U Vijeću mladih Federacije ostao sam kao član Nadzornog odbora, ali ću i u budućnosti biti velika potpora svim pozitivnim stvarima koje bude radila ta organizacija. Aktivnosti su neprestane te i dalje dosta putujem i radim, kako u BiH tako i susjednoj nam RH.

Jednom kada smo razgovarali o vašoj ulozi samo u federalnom Vijeću mladih, na čijem ste čelu bili dvije godine, bio je niz toga što ste inicirali, pokrenuli, realizirali. Ukratko, što je, po vašem mišljenju, najvažnije?

– Meni je osobno teško raditi klasifikaciju jer sve što sam radio, radio sam srcem i ulagao svoj maksimalni napor. Jako važnim smatram samu uspostavu Vijeća mladih Federacije BiH te to što smo uspjeli funkcionirati bez nametanja određenih stavova ili politika, osporavanja identiteta ili određenih uvjetovanja. Također, uspostavu suradnje s Omladinskim savjetom RS-a, krovnim organizacijama mladih država u regiji, institucijama vlasti svih razina u Bosni i Hercegovini i povezivanje s velikim brojem mladih pojedinaca smatram jednako važnim. Za mene osobno to je bilo veliko iskustvo, a najvećim bogatstvom smatram to što sam upoznao jako puno dobrih ljudi i stekao veliki broj prijatelja s kojima se i danas družim. “Mali” i “obični” ljudi iz svih krajeva ove države, ali i regije, naučili su me puno toga. Svojim primjerima pokazuju mi što znači živjeti, pokazuju mi tu realnost života.

Udruge su u BiH, realno, često predmet rasprava, prvenstveno jer su upletene u dosta zamršenih stvari pa, kada se spomene, primjerice, NVO, mnogima pada mrak na oči. Prvenstveno jer su neki NVO-i previše ušli u pore politike i biznisa. Kako to promijeniti? 

– Nažalost, imate pravo. Veliki broj nevladinih organizacija, ne sve, u službi je određenih politika, i to, nažalost, potpuno pogrešnih politika vezanih uz Bosnu i Hercegovinu. I sam sam često kritizirao takve jer kritika je jedino što zaslužuju. Ponosan sam što ni jedna od organizacija koje sam ja vodio nije bila takva.

Prema vašem iskustvu, koliko lokalne vlasti mogu pomoći funkcioniranju i razvoju organizacija mladih te unapređenju položaja mladih iz primjera Vijeća mladih?

– Lokalne vlasti imaju veliku odgovornost i ulogu jer su one “najbliže” mladim ljudima i mladi ljudi njih najviše prate. Čak 99% mladih neke općine ili grada znat će tko je načelnik ili gradonačelnik prije nego što će im biti poznato tko je predsjednik ili premijer ili ministar određenog resora. Suradnja lokalne vlasti i predstavnika mladih je nužna za napredak te mi u Posušju, hvala Bogu, imamo dobar primjer. Suradnja lokalne vlasti i predstavnika mladih u našoj općini trenutačno je na najvišoj razini, što je očigledno u brojnim zajedničkim aktivnostima i nastupima. Podrška lokalne vlasti našim aktivnostima, načelnika Bage i predsjednika Općinskog vijeća Lončara, nikada nije izostala jer svi imamo isti cilj, a to je bolje i ljepše naše Posušje.

Pokazali ste kako mladi mogu utjecati na zajednicu i upravo vas se uzima kao primjer u cijeloj BiH kako zajednica mladih može puno napraviti. Ali, opet, rijetko koje vijeće se po aktivnostima približilo Vijeću mladih Posušje iz vašega vremena. Zašto je to tako?

– Ruku na srce, jako je puno lokalnih vijeća mladih koja rade vrhunske stvari i provode fantastične te korisne projekte za svoju lokalnu zajednicu i društvo u cjelini. Vijeće mladih općine Posušje svakako je bilo i bit će među njima. Često se sjetim samih početaka i o njima razmišljam. Nije bilo lako prolaziti sve to i stvarati jednu takvu organizaciju i strukturu. Ali, uvijek sam to naglašavao, Vijeće mladih nije Mate Lončar, nego mala vojska ljudi koja je stajala pokraj Mate Lončara. U Posušju se odradio veliki broj aktivnosti koje je pokrenulo i realiziralo Vijeće mladih. Prije svega, veliku zaslugu imaju svi sadašnji i bivši članovi Vijeća mladih općine Posušje, koji su svoje slobodno vrijeme iskorištavali tako da volonterski rade za dobro zajednice. Veliku zahvalu treba izraziti i svima onima koji su nas podržavali sve ove godine i s kojima smo surađivali, a to su svakako naš načelnik i lokalna vlast, veliki broj naših gospodarstvenika, vlasti s viših razina u BiH, župni uredi, mediji, javna poduzeća, udruge osoba s invaliditetom i mnogi drugi koje ovdje ne mogu nabrojiti jer bi bilo predugo. Sve ove godine ostat će mi u najboljem sjećanju i puno lijepih uspomena nosim sa sobom.

Mnogi iz vaše generacije više nisu u BiH, neki su otišli s gorkim okusom i tvrdnjom da se nikada neće vratiti. Slušamo ovih dana priče – nigdje ljepšeg zraka, srdačnijih ljudi, više druženja… Ali… Što je to “ali” koje tjera mlade i koje im ne dopušta jednom se možda vratiti kući?

– To “ali” što tjera mlade iz ove države je nefunkcioniranje te države. Ovakva BiH nije funkcionalna i ona ne može opstati, toga su svi svjesni i to je svima jasno. Pogledi na ovakvu BiH nisu jednaki iz svih njezinih krajeva. BiH može opstati samo kao država u kojoj će sva tri konstitutivna naroda imati jednaka prava. Ovakav sustav u kojem netko drugi ima priliku mom narodu izabrati političke predstavnike mora prestati i toga bi trebali biti svjesni svi oni koji žele dobro BiH, bez prijetnji ratom ili nametanjem i omalovažavanjem identiteta. Tek nakon uređenog političkog sustava u BiH počet će se više govoriti o razvoju gospodarstva, novim radnim mjestima, obrazovanju, socijalnoj zaštiti i drugim važnim pitanjima. Kako kažu: “Hercegovina sve naseli, a sebe ne raseli!”. Siguran sam da će tako biti i sada jer, nažalost, veliki broj ljudi napustio je Hercegovinu. Miroslav Škoro pjeva u jednoj pjesmi “Ja se molim svakog dana da sjeverna zvijezda sjajna pokazuje noću pute da ne lutaju oni što putuju, oni što odlaze, neka upamte svoj dom…” Tako i ja, učeći i razmišljajući kroz što sve je prošao moj narod u Hercegovini, vjerujem u bolje dane, djelujući u svom kraju sa svojim narodom te ću i dalje davati svoj maksimum kako bi ovaj kraj još bolje živio.

Uzeli smo kao jedan od osnovnih primjera lošu političku situaciju, ali koliko su i neke druge stvari krivac. Primjerice, mladić vaših godina koji završi fakultet možda će godinama negdje raditi za prosječnu bh. plaću od oko 800 KM, bez obzira na svoje znanje, sposobnost…, dok šefovi kod kojih rade, pojedini, u pravilu, konstantno povećavaju svoj profit. Zašto se radnicima u BiH, kada vidimo i kako analize pokazuju da se profit tvrtki povećava, ne povećaju plaće?

– Svakako da su niske plaće jedan od uzroka iseljavanja iz Bosne i Hercegovine. Da ne bismo generalizirali, treba reći da ima gospodarstvenika koji cijene svoje radnike i dobro plaćaju ono što oni za njih i njihovu tvrtku rade te koji imaju društvene odgovornosti i pomažu zajednici u kojoj žive. Nažalost, ima i onih koji stječu velika bogatstva, a radnicima daju minimalac, i to nije dobro. Pravna država koja funkcionira može stati na kraj tomu da bogati postaju još bogatiji, a siromašni ostaju siromašni. Bosna i Hercegovina nije ni blizu tom. Bosna i Hercegovina mora stvarati i puno bolje uvjete za investicije i pružati određenu sigurnost, naći način na koji će zaštititi i ulagače i radnike. Ali ovo se svakako može nadovezati na ono nefunkcioniranje države o kojem sam ranije govorio. Povećanje plaća svakako bi zaustavilo odlaske, možda ne u potpunosti, ali bi jako, jako veliki broj. Bilo bi dobro kad bi se to dogodilo… Dijalog politike i gospodarstva je potreban, da ne kažem nužan. Politika s jedne strane i dalje mora činiti sve ono što je u njenoj moći da osigura bolje uvjete poslovanja, a gospodarstvenici nastaviti raditi na razvoju vlastitih kapaciteta, povećanju poslovanja i plaća zaposlenika.

Odlučni ste mijenjati svijet oko sebe, pokazali ste kroz Vijeće mladih da možete, pa možemo li očekivati uskoro jedan vaš ozbiljniji politički angažman?

– Uključujem se u aktivnu politiku i taj angažman bit će vidljiv uskoro. Svakodnevni razgovori s ljudima, kako s mladima tako i onima s životnim iskustvom, te njihova podrška najveći su motiv za moje uključenje u aktivnu politiku. Situacija u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina nije ni malo dobra, položaj u kojem se nalazi hrvatski narod nije ni blizu onom kakav zaslužujemo, a konstantni pritisci, političke borbe koje se vode protiv njega i majorizacija koja se nad njim pokušava izvršiti, u meni bude dužnost odlučno štititi interese svog naroda, bez želje ugroziti prava i interese bilo koga drugoga.

Za kraj, koja je vaša poruka mladima. Ne sugeriram ništa, ali nedavno je mladić iz Kaknja napustio fakultet, zaposlio se u pekarnici pa taj prvi profit uložio u proizvodnju LED žarulja. Sada, kada je posao dobro krenuo, poručio je da prvo treba deset puta nešto ovdje pokušati pa, ako sve propadne, onda ići vani. Slažete li se s time i koja je vaša poruka mladima?

– Svakako treba pokušavati i po nekoliko puta jer samo uporni pobjeđuju. Moramo pokušavati, moramo mi mladi jer je to na neki način naša dužnost i prema našem kraju i našem narodu. Uvijek možemo otići, pokušati negdje drugdje i vratiti se. Neki će ostati, neki će se vratiti. Ali ja sam siguran da nigdje ne možemo biti uspješniji nego ovdje i da nam nigdje ne može biti ljepše nego na svojoj rodnoj grudi.

Ja se tako osjećam, a i ulažem sve moguće napore da ostanem ovdje i ovdje osnujem obitelj jer Posušje i Hercegovina su dio mene i bez tog dijela ne znam kako bih mogao. Za mene, kao mladog čovjeka, nema previše dvojbe oko toga kakve u mogućnosti u Europi i koliko su zemlje Europske unije zemlje bogatije mogućnostima za mladog čovjeka. Ali kao takve nose i brojne izazove i to također trebamo imati na umu. Treba znati da ustrajnost nije jedna duga utrka, kako kaže jedan autor, to je više kratkih utrka jedna za drugom. Iskreno vjerujem da politički predstavnici mogu i moraju mijenjati pretpostavke da bi se napravio, prije svega, gospodarski rast, osigurala stabilnost i perspektiva za mladog čovjeka te i zbog toga ulazim u aktivni politički život.

Večernji list