Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države sudionike Hrvatskog proljeća.

Visokim državnim odličjem odlikovani su Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Goran Dodig te posmrtno Jozo Ivičević Bakulić, Ljudevit Jonke, Ante Paradžik, Hrvoje Šošić, Marko Veselica i Vladimir Veselica.

”Na današnji dan prije 50 godina uhićenja su već bila započela i represija tadašnje države uzela je puno maha. Uhićivani su bili matičari, političari, studenti… Od svih njih danas odlikovanih samo trojica su živi. S velikim zakašnjenjem, moram reći, jer bile su okrugle godišnjice… Neki ljudi su s pravom odlikovani, neki su zaboravljeni. Nažalost, ovaj moj današnji čin neće popraviti sliku, jer opet su neki izostavljeni”, rekao je Milanović, prenosi N1.

”Odabrao sam vas koji ste se u tim trenucima punog srca borili za nešto što je ispravno, lijepo, plemenito, za sebe, ali ne protiv drugoga. Ne s mržnjom, nego sa zanosom i poletom. Povijesti vas i vaših obitelji su različite. Povijest je ta koja valja, ljulja, huči, šumi, grmi, tutnji i na kraju kad se oblaci raziđu, s distance shvatimo što je dobro, a što zlo”, rekao je predsjednik.

”Vama hvala i čast nakon svega što ste prošli. Ovo je mali pokušaj i mali dug časti i pokušaj da se to ispravi. Ispravit se neće nikada. Ljudi žive dalje, i oni koji su za to odgovorni. Hrvatska država je stvorena i obranjena voljom, snagom, zanosom, hrabrošću malog broja dobrih ljudi”, rekao je Milanović.

Nakon Milanovića okupljenima se obratio Ivan Zvonimir Čičak.

”Zahvaljujem na ovom odličju, jer ste time odlikovali ne samo nas i naše obitelji, nego sve one tisuće ljudi koji su ugrađeni u ovo odlikovanje. Nikada ne mogu svi biti zadovoljni, tri su bila reda odlikovanja. Dakako da bi, kad bi se odlikovali svi, predsjednički ured trebao biti kovnica medalja, a to nije moguće. Odlikovanje nam je velika čast, neću reći obveza, jer je to vrijeme prošlo. To je bilo vrijeme zanosa jednog naroda, koji se probudio ispod svih tih hipoteka koje su se nabacivale i kad je svaki izričaj hrvatstva bio strogo sankcioniran. Mi smo napravili ono što nam je srce reklo, a onda je uslijedila represija. Prvo su uhićeni studenti, a nakon nas skupina matičara… Što je ostalo od hrvatskog sna? Kao kod svakog sna ostala je realnost. Možda je naša sreća, ali i greška bila u tome što smo bili sanjari. I onda dolazi do diskontinuiteta osjećaja Hrvatskog proljeća, kad kruta realnost oblikuje politiku ne na snovima i onda dolazi do dokaza kako je taj naš pokret bio raznolik, heterogen, jer je svatko od nas u svom političkom uvjerenju otišao na svoju stranu. Želim da ponovno u Hrvatskoj bude živost, koju, prije svega, artikulirate i vi u svojim izjavama i na to moramo naviknuti. Živjela sloboda!”, poručio je Čičak.