Mlada Imoćanka vratila se iz Zagreba i snove ostvaruje u Medvidovića Dragi

Tek joj je 25 godina. Nije u ravnoj i plodnoj Slavoniji, nego u Imotskoj krajini. Ljubav prema konjima i strahopoštovanje koje pokazuje u svakom pogledu na svoje plemenite ljubimce Anđela Medvidović u rodnoj Medvidovića Dragi više ne sanja, nego – živi.

Kao djevojčicu nakon završene osnovne škole životni put je odveo do Zagreba, u kojemu je nakon završene srednje veterinarske škole željela nastaviti studirati i jednog dana postati veterinarka. No pri kraju srednje škole shvatila je da joj veterina neće donijeti ostvarenje njezinih mladenačkih planova. Upisala je i završila za inženjerku laboratorijske dijagnostike.

Život u metropoli mladoj Anđeli bio je ispunjen do posljednje minute. Radila je različite poslove jer posao u struci nije mogla pronaći. No ljubav prema konjima i dalje je tinjala negdje duboko u njezinim mislima. Završila je školu za terapeutsko jahanje i svaki trenutak je nastojala iskoristiti da bude u blizini svojih četveronožnih ljubimaca.

I onda, nakon petnaest godina života u metropoli, taman nekako pred pandemiju korone, Anđela je donijela životnu odluku, vratiti se u svoj Imotski, otvoriti novu stranicu života i posvetiti se – konjima.

– Ma shvatila sam da mi život u Zagrebu više nije ono što želim. Željela sam imati svoj ranč na kojemu će moji konji uživati i ja s njima – priča nam prva imotska kaubojka dok spretno osedlava svoju Mazu, koja je prije dvadesetak dana dobila ždrijebe. Tromjesečnu izolaciju Anđela je provela aktivno i radno. Zapuštene livade dijela imotskog polja zvanog Krenice svakodnevno je čistila i uređivala. Sad su to prelijepi predjeli prekriveni zelenilom kojima odjekuje topot Anđelinih konja.

– Ove livade nisu moje vlasništvo, ali svi susjedi su spremno prihvatili moju ideju i zamolbu da mi se daju na korištenje. Vidite, ovo je sad prelijepi dio imotskog polja koji u kasnu jesen i zimu uslijed velikih oborina poplavi. Barkom se može ploviti. Zato sam na dijelu koji nikad ne poplavi uredila staje za moje konje, boksove u kojima se odmaraju nakon jahanja. Već sad mi dolazi mnogo djece i mladih koji žele naučiti jahati. I dakako da svima izlazim u susret. Jer ovo je nešto novu u ovom kraju – govori nam zadovoljno mlada farmerka koja za sada ima tri kobile i jedno ždrijebe.

Daleka mi prostranstva

Trakener, lipicanac i posavsko-brdski su pasmine koje Anđela ima u svojim stajama. Ipak, u planu joj je imati isključivo lipicance, zato sad intenzivno razmišlja o jednom kvalitetnom pastuhu za rasplod. Bijelu lipicanku Zentu kupila je radeći u adventskim kućicama. I dok su drugi mladi dane i noći provodili uživajući u zabavi, Anđela je mukotrpno radila ne trošeći jer su rad i zarada bili isključivo namijenjeni kupnji Zente.

– Maza je kupljena od plaće na pripravništvu. Etna je mala bijela kobila, a mlado ždrijebe, budući pastuh, je Zoro. Mama mu je Maza i nenadano je došlo. Nismo znali u trenutku kupnje da je Maza njegova buduća mama – kroz smijeh će Anđela dok svoje ljubimice doziva s jabukom u ruci.

– Nisam za hipodromsko jahanje. Meni je samo da uzjašem i daleka mi prostranstva u kojima ću jahati do iznemoglosti, umoriti se i ja i oni, a potom ide timarenje te odmor za tijelo i dušu – ponosno će ova hrabra mlada Imoćanka kojoj već i fizički snažniji muški, pomalo tradicionalan dio Imoćana, prilaze s dozom opreza.

– Ma naviknut će se da mi djevojke možemo podnijeti teret o kojem oni ni ne sanjaju. Istina je, prilaze mi momci sa zadrškom – govori mlada farmerka.

Anđela je već kupila i kočiju, osnovala udrugu “Ranč Medvidović” i polaganim, ali sigurnim koracima galopira dalje u realizaciji svojih planova.

Škola jahanja

Uz turističko razgledanje Imotske krajine i svih prirodnih ljepota koje ovaj kraj ima, potom školu jahanja, prvenstveno terapeutskog u kojoj će svoje mjesto pronaći i djeca s potrebama, na Anđelinu ranču moći će se organizirati i vjenčanja te ostali prigodni sadržaji.

Tako bi nepregledna imotska polja, uglavnom obrasla šikarom, uskoro mogla postati primamljivi turistički brend zahvaljujući upravo ideji ove mlade djevojke.

I dok smo napuštali prostor za koji će Anđela reći kako je stvoren za “odmoriti dušu i tijelo”, Anđela nije skidala pogled sa svojih ljubimica. Već sljedeći trenutak uzjahala je Mazu i filmski odgalopirala ponosno uzdignute glave sigurna u sedlu kao prava iskusna farmerka iz nekih prerijskih priča. Ova imotska priča ipak je stvarna, zahvaljujući Anđeli i njezinoj hrabrosti da se upusti u projekt prepun izazova.

24sata.hr