Pa ti si Lazar (Isus je uskrsnuo Lazara iz mrtvih – op.a.)! Ti si uskrsnuo, rekao mi je papa Franjo kada me je početkom svibnja prošle godine nazvao na mobitel kako bi se informirao o mojem zdravstvenom stanju.

Toplo sam mu zahvalio na brizi i na usporedbi s Lazarom jer sam se ponovno vratio u život poput biblijskog Lazara. Bio sam zaista počašćen što me je Papa nazvao i što je našao za mene malo vremena unatoč svojim brojnim dnevnim obavezama. On me je obavijestio da su mnogi u Vatikanu molili za moje zdravlje i za moj što skoriji oporavak. Zanimalo ga je kako se osjećam i je li se oporavak dobro odvija. Bila mi je čast o svemu izvijestiti Svetog Oca i pohvaliti profesionalnost liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Naš razgovor je trajao nekoliko minuta.

Premda mi je poznato da papa Franjo rado naziva na telefon ljude koji su u teškoj nevolji i kojima je potrebna utjeha i riječ ohrabrenja, moram priznati da me je taj njegov poziv ugodno iznenadio. Nerijetko on telefonira običnim ljudima, koji imaju nekakav životni problem ili bolest u obitelji i daje im podršku. Njegov mi je poziv svakako dao još više snage i volje da se u potpunosti oporavim, rekao je za Slobodnu Dalmaciju mons. Ante Jozić, izabrani naslovni nadbiskup Cisse i apostolski nuncij.

Mons. Jozić je pristao u ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu izreći sve ono kroz što je prolazio posljednjih deset mjeseci, od kada je 7. travnja 2019. godine u tunelu Sv. Ilija – Biokovo doživio i preživio tešku prometnu nesreću, u kojoj je zadobio mnogostruke tjelesne ozljede opasne za život. Samo velikim trudom liječnika i ostalog medicinskog osoblja splitskog KBC-a, ali i molitvama svih onih koji su molili za njegov oporavak, mons. Jozić je preživio i danas normalno nastavlja živjeti, radujući se svakom novom danu života.

Na čovjeku koji je “prevario smrt” ništa ne ukazuje da je prije deset mjeseci počeo proživljavati najteži dio svoga života.

Na njegovo vozilo marke Citroen C4 tog je 7. travnja u tunelu iz suprotnog smjera “naletio” BMW kojim je upravljao mladić star 24 godine, koji je u toj prometnoj nesreći, nažalost, podlegao teškim ozljedama.

Cijela dramatika tog sudara mogla se nakon nekoliko dana vidjeti i na hrvatskim portalima, budući da su samu nesreću snimile nadzorne kamere u tunelu.

– I ja sam pogledao tu snimku. Tek sam nakon izlaska iz komatoznog stanja, petnaest dana nakon nesreće, saznao da sam doživio i preživio tešku prometnu nesreću. Kada sam se probudio iz kome ničega nisam bio svjestan, nisam znao zašto sam u bolnici, što se dogodilo i o kakvoj se to nesreći radilo. Iako su mi liječnici rekli da sam prilikom prijama u KBC Split s njima suvislo komunicirao, ja se ničega ne sjećam. Kada su mi rekli da snimka nesreće postoji na internetu, pogledao sam je jer sam htio uživo vidjeti što se to i kako dogodilo – govori mons. Jozić.

Sugovornik Slobodne se prisjeća samog ulaska u tunel Sv. Ilija – Biokovo.

– Da, u mojoj memoriji i danas postoji da sam ušao automobilom u tunel i dok sam se vozio tunelom, sjećam se da je iz suprotnog smjera jako brzo dolazio jedan automobil. Nakon toga se više ničega ne sjećam.

Razne osobe su mi naknadno pričale kako se nesreća dogodila i kako me je bilo vrlo teško izvaditi iz automobila te da su morali rezati krov i lim automobila i da je sve to uzelo mnogo vremena prije dolaska u bolnicu. Prisjećam se, također, da su me nakon dolaska u bolnicu odveli na snimanje i da me je jako boljela lijeva ruka, koja je bila slomljena u ramenu – opisuje mons. Jozić.

Mons. Joziću je u splitskoj bolnici ustanovljeno tridesetak dijagnoza. U nesreći mu je slomljena potkoljenica i natkoljenica lijeve noge, slomljene su pete obiju nogu, prsti na objema nogama, zadobio je teške unutarnje ozljede trbušne šupljine, crijeva (debelo i tanko), nagnječenje pluća (pluća napunjena vodom) i srca (krv oko srca), lomove rebara… Na svu sreću, nije imao teške ozljede glave, što je u konačnici dovelo do toga da mons. Jozić preživi.

– Imao sam također i ozljede glave i kralježnice, ali radilo se, na sreću, o lakšim ozljedama. No, zbog svih ostalih ozljeda i zbog moga općeg stanja nije me se moglo odmah operirati. Prvi dan su mi uradili operaciju trbuha, kako bi se zaustavilo unutarnje krvarenje. Taj prvi dan su mi zaustavili krvarenje, a drugi dan sekciju crijeva, odnosno rezali su onaj dio crijeva koji je bio jako oštećen. U induciranoj komi sam bio na JIL-u petnaest dana, nakon čega su me probudili i pratili moje stanje na toj jedinici, a potom su me “prebacili” na Kliniku za kirurgiju – kazuje mons. Jozić.

Nakon buđenja iz kome mons. Jozić trpio je jake bolove i zbog toga je primao medikamentnu terapiju kako bi mu se bol olakšala.

– Nakon što su me smjestili na Kliniku za kirurgiju, u posjet mi je došao kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, kojeg poznajem dugi niz godina i s kojim njegujem prijateljstvo. Posjetio me je jer mi je htio dati podršku u mome oporavku i prenio mi je mnoge želje za ozdravljenjem.

Kada danas razmišljam o nesreći, postajem svjestan da je činjenica što nisam imao tešku ozljedu glave niti kralježnice pridonijela mome preživljavanju. Da sam teško ozlijedio glavu ili kralježnicu, tko zna, možda bih ostao oduzet, možda bih u konačnici i ja podlegao ozljedama, razmišlja mons. Jozić.

Automobil koji je vozio mons. Jozić prvi je njegov, privatni automobil, koji je kupio samo nekoliko dana prije nesreće.

– Zbog moje službe, koja se godinama odvijala diljem svijeta, nisam imao potrebu za osobnim automobilom. Kad sam se vratio u Hrvatsku, stvorila se i potreba za automobilom. Preko nekih mojih prijatelja u Njemačkoj sam pronašao dobro očuvan Citroen C4 s “full” opremom, koji je imao pet zvjezdica za sigurnost. Automobil, koji više i ne sliči na automobil, imao je i šest zračnih jastuka, koji su se svi “otvorili” kada je bio sudar. Upravo su zračni jastuci i činjenica da sam bio pojasom vezan učinili da preživim i da ne dobijem ozbiljniju ozljedu glave, govori mons. Jozić.

Izuzev teških ozljeda koje smo prethodno u tekstu pobrojali, mons. Jozić je imao i ozljedu ramena, a oporavak tog ramena on smatra ravnim čudu.

– Imao sam zbog jakog trzaja lom ramena. Na svu sreću nisu mi pukle ključne kosti i nisu me operirali, već su mi samo spojili kosti. Zbog te ozljede lijevom rukom nisam mogao ništa napraviti, a danas se lijevom rukom služim kao i desnom. To je čudo i ništa drugo, kazuje mons. Jozić.

Nakon trideset tri dana boravka na Firulama, mons. Jozića su premjestili na Križine, na Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom.

– Prebacili su me kod doc. dr. Dinka Pivalice i njegove ekipe liječnika i terapeuta. Tamo sam ukupno boravio sedamdeset dana. Svaka me je kost u tijelu boljela, ali nisam se predavao. Na noge sam ustao nakon pet tjedana liječenja u bolnici, naravno prvo uz pomoć hodalice, a deset dana nakon toga sam stao na štake. Intenzivni bolovi koje sam imao počeli su jenjavati na Križinama, a sjećam se da sam imao i izuzetno jake bolove lijeve noge kada su me probudili iz kome – kazuje mons. Jozić.

U jednom trenutku, kako sam kaže, posumnjao je u svoj oporavak.

– Kada sam došao na Križine, pitao sam fizijatre ima li smisla raditi vježbe, jer mi se činilo nemogućim da ću opet stati na noge. No, rekli su mi ako budem uporan da ću se vratiti u normalu, odnosno normalnom životu. Rekao sam im da se neću predati i da želim dati maksimalno sve od sebe da se vratim u punu formu. Nakon samo dva-tri tjedna rehabilitacije osjetio sam veliki pomak u oporavku, iako sam doslovno ponovno morao učiti hodati i ustati se iz kreveta. U početku sam radio desetak koraka i tih mi se desetak koraka činilo kao cijela vječnost. Ali bio sam uporan i vjerovao sam u oporavak – kazuje mons. Jozić.

Jedan od najsretnijih dana mons. Jozića dolazi 19. srpnja 2019. godine.

– Nakon 103 dana boravka u KBC-u Split, ja na svojim nogama, bez štaka, izlazim iz bolnice. Mojoj sreći nije bilo kraja. Radilo se o pobjedi života. To je bio moj drugi izlazak iz bolnice, jer sam u lipnju na Tijelovo izišao iz bolnice na štakama, kako bih otišao u Sinj zahvaliti Gospi na zdravlju. Poslije boravka u KBC-u Split otišao sam u bolnicu za medicinsku rehabilitaciju “Biokovka”, gdje sam bio još mjesec i pol dana – govori mons. Jozić.

Kada je završio oporavak u “Biokovki”, mons. Jozić se morao u listopadu 2019. godine vratiti u KBC Split, kako bi mu dr. Rade Stipić obavio operaciju spajanja crijeva, jer mu je prilikom prve operacije crijeva ugrađena stoma.

– Bio sam u bolnici tri tjedna, sve je prošlo u najboljem redu, i nakon dijete koju sam morao provoditi sada ponovno mogu normalno jesti. Sve funkcionira dobro, probava je uspostavljena i još jedino što moram je nastaviti s rehabilitacijom lijevog stopala. Vjera u Boga, unutarnja snaga, molitve svih onih koji su molili za moje zdravlje, podrška moje obitelji, prijatelja, svećenika, časnih sestara i običnih ljudi, koji su me gotovo svakodnevno posjećivali u bolnici, dalo mi je snage da proživim i preživim sve ovo i pobijedim smrt – govori mons. Ante Jozić.

Mons. Jozić susreo se i s roditeljima preminulog Tihomira, mladića koji je poginuo u automobilskoj nesreći.

– Rado sam primio u bolnici roditelje preminulog mladića koji su mi izrazili žaljenje za sve što mi se dogodilo, a ja sam im rekao da ja moram biti taj koji će njima izraziti sućut na gubitku sina. Iskreno bih želio da je taj mladić preživio i da smo se zajedno oporavljali u bolnici. S njima sam ostao u kontaktu i izrazio sam želju da što prije posjetim Tihomirov grob. Za preminulog Tihu sam već služio svetu misu i rado ga se sjetim u svojim molitvama. Majka preminulog mladića sa mnom je u kontaktu i uvijek se zanima za moje zdravlje, kaže na kraju mons. Jozić.