Popularno
Promo
Opasnost pirotehničkih sredstava često se podcjenjuje, i među djecom i među roditeljima, iako posljedice jedne eksplozije mogu biti teške, trajne i u brojnim slučajevima doživotne.
Kakve sve posljedice može imati naizgled bezazlena blagdanska “zabava” poput bacanja petardi objašnjava Marko Kljakić, specijalist plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije, koji se u svakodnevnom radu susreće s teškim ozljedama nastalima upravo zbog pirotehničkih sredstava.
Iz iskustva navodi kako su najčešće ozljede s kojima se susreće ozljede prstiju, uključujući amputacije i teške opekline. Česta su i trajna oštećenja kože, takozvane barutne tetovaže, kao i ozljede očiju i lica.
“Tijekom eksplozije čak i papirnati dijelovi petarde postižu toliku brzinu da se mogu zabiti ispod kože lica”, pojašnjava Kljakić, dodajući kako se uglavnom radi o ozljedama koje zahtijevaju iznimno dugotrajno liječenje.
“U većini slučajeva riječ je o liječenju koje traje mjesecima, a nerijetko i dulje od godinu dana”, ističe i napominje kako takve ozljede često zahtijevaju više operativnih zahvata.
“Inicijalno se provode operacije spašavanja prstiju i njihove funkcije. Nakon toga slijedi sanacija kože i presađivanje – uzima se tanak sloj kože s drugog dijela tijela i transplantira na ozlijeđeno područje. Potom slijedi dugotrajno cijeljenje i donorskog mjesta i presađene kože”, navodi.
Pet do deset slučajeva godišnjeČesto je, dodaje, cijeli proces praćen infekcijama koje dodatno kompliciraju stanje, a posljedice su u pravilu trajne.
“Nakon takvih ozljeda povratka na stanje prije nesreće nema. Postoji veći ili manji stupanj rehabilitacije, ali posljedice su najčešće doživotne”, upozorava.
Kljakić se posljednje tri godine posebno bavi ozljedama šake te navodi kako se u blagdanskom razdoblju bilježi između pet i deset takvih slučajeva.
Posebno pamti slučaj u kojem je otac, pokušavajući zaštititi djecu, zadobio izrazito tešku traumu šake, a operacija je trajala čak osam sati.
“Djeca su izrađivala petardu, a otac im je rekao da je ne bacaju i da će on to učiniti. Zapalio ju je, a petarda mu je eksplodirala u ruci. Operacija je bila iznimno zahtjevna i trajala je oko osam sati. Na kraju je izgubio dva prsta”, prisjeća se.
Dodaje kako su posljedice prisutne i danas.
“Iako je šaka djelomično očuvana i čovjek danas radi i funkcionira, njezina je funkcija trajno i značajno umanjena. Operacija je uspjela i mnogo pomogla, ali posljedice tog trenutka nosit će cijeli život”, ističe.
Kod djece su, kaže, najčešće posljedice gubitak nekoliko prstiju i ozbiljno ograničena funkcija šake, a posebno ga zabrinjavaju improvizacije.
“Djeci svašta padne na pamet – petarde ubacuju u plastične, ali i staklene boce. Tada to doslovno postaju male bombe koje raspršuju gelere, a staklo leti posvuda”, upozorava.
Prisjeća se i slučaja u kojem je dijete petardu stavilo u limenku.
“Eksplozija je limenku rasprsnula do te mjere da su metalni dijelovi po tijelu izgledali poput šljokica”, opisuje.
Postoji i skupina djece koja iz znatiželje rastavljaju petarde i pokušavaju izrađivati vlastite. No, kako kaže, ne rade to samo djeca, nego i odrasli koji se upuštaju u slične stvari pa dolazi do bizarnih nesreća.
Ističe kako u svom radu svakako bilježi više slučajeva u kojima ozljede zadobiju odrasle osobe, dakle čak i u većem broju nego djeca.
“U svom radu bilježim čak i veći broj ozljeda kod odraslih nego kod djece. Ponekad su situacije doista bizarne – dogodi se da osoba ne primijeti kako je jedna petarda zapaljena, a druga nije, pa jednu baci uvjerena da neće eksplodirati, dok joj u ruci ostane ona koja je već zapaljena”, kaže.
Opasnost petardi, upozorava, podcjenjuju svi – i djeca i odrasli.
“Nitko zapravo ne zna kako je petarda napravljena, kakav je fitilj, koliko brzo gori ili je li neka druga petarda u pakiranju oštećena. Nekad eksplodira brže, nekad sporije – sve je to jako nepredvidivo”, navodi.
Posebno ga zabrinjava ona skupina ljudi koji zapale petardu, a zatim je u ruci drži do posljednjeg trenutka kako bi konačno eksplodirala u zraku.
Za kraj upućuje jasno upozorenje roditeljima da dobro promisle i ne podcjenjuju opasnost koju petarde predstavljaju. Kako sam kaže, najradije bi da se korištenje pirotehničkih sredstvava u potpunosti ukine tijekom cijele godine.
Kao jedinu prihvatljivu opciju ističe vatromete, ali isključivo u slučajevima kada ih izvode stručno osposobljene i obučene osobe, kako bi bili sigurni za sve i “sami sebi ne bi pokvarili blagdane”.