Samo u jednoj godini, broj učenika u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini je manji za 5.719, u srednjim za 4.831 učenika, dok je najveći pad zabilježen kod broja studenata- njih je u odnosu na prošlu školsku godinu za 7.662 manje.

Smanjen broj učenika doveo je i do zatvaranja odjeljenja. U srednjim školama njihov broj je manji za 22, dok su osnovne škole ostale bez čak 166 odjeljenja.

Pokazuju ovo najnoviji podaci Agencije za statistiku BiH, piše Buka.

Kako su naveli u školskoj 2019/2020. godini u BiH je u 1.785 osnovnih škola upisano 273.795 učenika, u 315 srednjih škola upisano je 112.933 učenika, dok je broj upisanih studenata 79.886

Time dolazimo do poražavajuće brojke da trenutno u državi imamo 465.614 učenika i studenata dok je broj umirovljenika prešao brojku od 691.000!

Vlast ne interesiraju motivi odlaska ljudi

Sve praznije školske klupe, naša su budućnost, smatraju statističari.

Poređenja radi u BiH je u 2017. rođeno 40.000 djece manje nego 1990. godine, dok je do 1990. godine taj broj bio oko 67.000.

Također uvjereni su i da ćemo teško dostići brojku novorođenih iz 2017. godine, jer je trenutno prosječna starost majke koja rađa prvo dijete 26 godina, točnije godište rođenja te majke je 1992., dok u razdoblju pred nama primat rađanja djece preuzimaju ratne generacije, kojih je mnogo manje, navodi Buka.

Istovremeno dodaju da je trenutna demografska slika još i dobra, što nas tek čeka u narednih par godina kada počne uzimati danak višegodišnji masovni odlazak mlađeg stanovništva. Krajem prošle godine je i Unija za održivi povratak iznijela šokantne podatke koji kažu kako je BiH samo tijekom 2019. napustilo 30 tisuća ljudi!

Upravo zatvaranje očiju pred masovnim odlaskom stanovništva, kao jedan od gorućih problema vidi demograf Aleksandar Čavić. On je još ranije za BUKU upozorio da je u BiH neophodno provesti istraživanje, poput onoga koje je provelo Udruženje hrvatskih poslodavaca o našem iseljeništvu gdje bismo vidjeli koji su uzroci njihovog odlaska.

”Ništa od toga nije urađeno i stoga smatram da nije ništa drugo nego licemjerje kada se izjavi da je zabrinjavajuće što ljudi odlaze. A zapravo ljudima u vlasti i odgovara odlazak, jer se na taj način rješavaju socijalnog balasta, kao i potencijalnih kritičari njihove vlasti”, zaključuje Čavić.

Pored smanjenog nataliteta i odlaska stanovništva, velika je odgovornost i na ljudima koji vode politiku obrazovanja u našoj zemlji i koji u zadnjih dvadeset i kusur godina nisu napravili ništa kako bi naše obrazovanje unaprijedili, tako da i danas imamo prilično zaostao obrazovni sustav koji se administrira iz čak 14 ministarstava.

Obrazovanje je izgubilo i kvalitet i kredibilitet

Nesporno je, kaže za BUKU profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan, da je osnovno i srednje obrazovanje izgubilo na kvaliteti:

”Dolaze nam sve lošiji učenici iz srednjih škola. Također, mi školujemo sve lošije diplomce. A onda poslodavci imaju problem kako naći kvalitetne kadrove, koje će platiti najmanjom mogućom plaćom, i još da rade dnevno 10 sati i da nemaju pravo na bolovanje, godišnji odmor. Spas se nađe u državnoj službi, sa “debelom hladovinom”, ali samo za uzak krug stranačke i rodbinske djece, drugi se snalaze ili odlaze odavde. Samim tim začarani krug od obrazovanja do zapošljvanja se vrti poput vrtloga i vuče kompletno društvo u propast”.

Profesor također ističe da je visoko obrazovanje u BiH izgubilo kredibilitet u javnosti i kod mladih ljudi.

Naši univerziteti, uglavnom nisu organizirani da se nose sa svjetskim trendovima, a još uvijek se mnoge stvari stavljaju pod tepih i populistički prikazuju uspjehe, ali oni su daleko iza svijeta. I u tako konfuznoj situciji, iz godine u godinu raste broj univerziteta i visokoškolskih ustanova s jedne strane, dok s druge strane opade broj potencijalnih brucoša. A ne treba zaboraviti, kaže, ni činjenicu da visoko obrazovanje i funkcioniranje univerziteta zavisi od stanja u društvu i ono je samo jedna karika društvene zajednice, međutim, kako ističe sugovornik, mi smo sve karike pokidali.

”Svugdje u svijetu, univerziteti su povezani sa društvom i gospodarstvom. Kod nas su povezani samo onda kada politička vlast treba postaviti upravni odbor, rektora i slično. Ne postoji strategija visokog obrazovanja na razini države, čak ni na nižim razinama vlasti. Stihijsko obrazovanje nas je dovelo do paradoksa da veliki broj svršenih studenata ne rade onaj posao za koji su završili fakultet”, ističe profesor i zaključuje da je sve navedeno natjeralo da mladi ljudi razmisle o svojoj budućnosti i da shvate da im je budućnost negdje vani, a ne u svojoj domovini.

Nažalost, to odgovara političarima, jer naša dijaspora šalje ogroman novac u BiH, dolazi tijekom ljetnih mjeseci te i tom prilikom ostavlja velike iznose. Međutim, upozorava, da će u skoroj budućnosti, naša zemlja postupno ostati i bez tih prihoda , jer se krug onih kojima se u BiH pomaže sužava, kompletne obitelji posljednjih godina odlaze odavde, najmlađi se sve više osjećaju kao Austrijanci, Nijemci, Šveđani, a manje kao Bosanci i Hercegovci.

Rješenje za svaki problem postoji, pa tako i za ovaj, a to je: kvalitet u obrazovanju, kontrole radno-pravnih odnosa u poduzećima, favorizovanje realnog sektora nasuprot javnom sektoru, poštivanje autoriteta, stvaranje kulta kvaliteta, stvaranje aktivnog dejstvu u društvu svakog pojedinca nasuprot sve prisutnijem pasivizmu.

“Ova bi rješenja trebale pokrenuti političke stranke koje se bore za vlast. Nažalost, nisam vidio da je ijedna politička stranka ovako nešto pokrenula. Onda se zatvara krug nepovjerenja od strane građana koji obično kažu “nemamo za koga glasati”. I tako se vrtimo u krug zadnjih 30 godina”, zaključuje naš sagovornik, navodi Buka.

Sve ovo što se događa, ne samo kod nas, već i u cijeloj regiji, su jako ozbiljni procesi na koje, nažalost, nema nikakve ozbiljnije reakcije, a samim tim ni izlaska iz ovog ćorsokaka. I tako tko zna koliko još godina.