Na groblju na Ledincu kod Gruda, među stećcima koje je još 1879. godine pohvalio austrijski arheolog dr. Moritz Hoernes, širokobriješki magistar informatike i zaljubljenik u povijest Josip Bošnjak zabilježio  je zanimljivu informaciju koju je u srijedu podijelio s javnosti.

Na svojem Facebook profilu Bošnjak je objavio fotografiju obiteljske grobnice obitelji Tica, na kojoj stoji podatak koji budi zanimanje: Iva Tica živjela je, prema navodu na nadgrobnom spomeniku, 109 godina (1831. – 1940.).

Potvrda u arhivskim izvorima

Autor navodi kako je isprva pomislio da je riječ o pogrešci, no da je naknadnom provjerom arhivskih izvora dobio potvrdu. Prema arhivskim podacima, Iva je rođena u Poganoj Vlaci kao Iva Macan, kći Ivana Macana i Petronile Pere, rođene Zadro. Udala se za Stjepana Ticu 22. studenoga 1870. godine.

U objavi se kao ključni dokaz navodi upis u Matici umrlih župe Ledinac za razdoblje 1930. – 1948., gdje je, kako se ističe, evidentirana njezina smrt: preminula je 3. ožujka 1940. godine, a kao uzrok smrti navodi se starost (str. 34, br. 7).

Uspoređujući te podatke s onima koji se posljednjih godina često spominju na internetu, autor podsjeća da se kao dugovječna rekorderka nerijetko navodi žena iz Berkovića koja je navodno živjela 107 godina.

Ako su podaci o Ivi Tici točni, ona bi sa 109 godina nadmašila taj rezultat, što ponovno otvara pitanje je li upravo ona bila najstarija žena u povijesti Hercegovine.

Preživjela brojne promjene

Zanimljivost cijele priče dodatno naglašava i vremenski raspon u kojem je Iva Tica živjela: od posljednjih godina osmanske uprave na ovom prostoru, preko razdoblja Austro-Ugarske, pa sve do Kraljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske.

Naime, njezin život obuhvatio je niz upravnih i državnih promjena: od Bosanskog i Hercegovačkog pašaluka, Bosanskog vilajeta, razdoblja Austro-ugarske monarhije, Države SHS i Kraljevine SHS, do Kraljevine Jugoslavije te Banovine Hrvatske, u čijem je okviru dočekala 1940. godinu.

Iako će konačan odgovor na pitanje “je li bila najstarija Hercegovka u povijesti” vjerojatno zahtijevati dodatne usporedbe i provjere, objavljeni navodi i citirani arhivski upis upućuju na iznimnu dugovječnost koja je, barem zasad, rijedak primjer u zabilježenoj lokalnoj povijesti.