Prošlo je već četvrt stoljeća otkad su se u hrvatskom javnom prostoru pojavili stereotipi o Hercegovcima. Jednom nam je pokojni Fabijan Šovagović koji ima zeta Hercegovca, glumca Dragana Despota, kazao kako je svako uopćavanje daleko od logike i onkraj pameti. Ali neki „šoveni”pravili su se pametnijima od legendarnog „Šove”. No proteklih godina tiho je na javnu scenu stupila nova paradigma o Hercegovcima, koja razbija spomenute stereotipe i animozitete. Inače, stereotip je u tiskarstvu metalna ploča odlivena u matrice, odnosno kopija tiskarskog sloga.

U običnom razgovoru, pojam stereotip (po francuskoj riječi stereotype) označava nešto što je konvencionalno, formalizirano, vrlo pojednostavljeno mišljenje o nečemu bez racionalne podloge. Vrlo su opasni stereotipi o čitavim narodima i rasama, a oni koji ih šire nerado prihvaćaju činjenicu da u toj njihovoj raboti ima previše nacionalizma, čak i – fašizma. Žrtvama stereotipa često je humor na svoj račun jedan od obrambenih mehanizama.

Nije bilo ni trunke jala

Animozitet, prema rječnicima, znači neprijateljsko raspoloženje prema čemu ili nekomu, nesnošljivost, odbojnost, ogorčenost. Postoje animoziteti prema rasama, boji kože, narodima, religijama, svjetonazorima, političkim i drugim opredjeljenjima. A kako je danas sa stereotipom i animozitetom prema Hercegovcima? Gotovo da nitko u hrvatskom javnom prostoru nije pokazao ni trunke jala ili zluradosti kad je Hercegovka Marija Pejčinović Burić izabrana na novu potpredsjednicu i ministricu vanjskih i europskih poslova Vlade RH. Svi se u Hrvatskoj vesele uspjesima Hercegovca Marina Čilića koji se vinuo u sam vrh svjetskog tenisa.

Livnjak Mate Rimac svojim električnim vozilima vozi sve Hrvate u četvrtu industrijsku revoluciju. Kad su Karlovčani birali Ljubušaka Damira Mandića za svoga gradonačelnika, uopće im nije smetalo to što je Hercegovac. U Zagrebu je sasvim normalno to da Milan Bandić, Ero s ovoga svijeta, bude i po šesti put gradonačelnik.

Hrvatski televizijski kanali svakodnevno izvje- štavaju svoje gledatelje o tome koliko je Mostarac Bojan Bogdanović u Americi dao koševa, imao skokova i asistencija. Puno je toga što još ide u prilog tvrdnji kako su stereotipi prema Hercegovcima gotovo stvar prošlosti. Postoji i mišljenje da je tomu doprinio i silazak s političke scene nekih ljudi koji su te stereotipe o Hercegovcima plasirali. Ranih 90-ih godina prošlog stoljeća u nekim politikantskim kuhinjama skuhana je neukusna popara koja je „smrdjela”na vrlo opasni šovinizam, ksenofobiju.

Krenula je politikantska hajka prema tom važnom dijelu hrvatskog nacionalnog korpusa, počela je antihercegovačka kampanja. Za mnoge u Hrvatskoj Hercegovci su bili primitivni konzervativci, ruralni desničari, zatucani i neuki ognjištari, grmalji, šverceri, bjeločarapaši s mobitelom u Mercedesu.

Na najvišoj razini nisko se govorilo o navodnom hercegovačkom lobiju, pa i navodnoj hercegovačkoj mafiji, o tome kako su Hercegovci opljačkali Hrvatsku, kako ugodno žive na račun Hrvatske i slično. Sve to znalo se koristiti i u predizbornim kampanjama. Govorilo se da su pojedinci dobivali i izbore na antihercegovačkoj kampanji.

Stipe Mesić jednom je na televiziji kazao kako Hercegovce treba naučiti loviti ribu (a ne im je davati), a nedugo zatim Hercegovci su u Čapljini organizirali Svjetsko prvenstvo u ribolovu! No Mesić je na televiziji kazao i to kako on ne može imati ništa protiv Hercegovaca jer je otac njegova unuka Hercegovac. Krenuli su i neukusni, neprimjereni vicevi na račun Hercegovaca, a Gojko Šušak je uzvratio: „Nikada nećete moći mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku!”Znakovito je to da nijedan od brojnih stereotipa i predrasuda o Hercegovcima nije imao neko značajnije logično uporište. Danas pak oni kod kojih predrasude o Hercegovcima još pomalo tinjaju često budu jednostavno zbunjeni „drugom stranom medalje”.

Hercegovce se vezalo za bijele čarape, a crno na bijelo vide da su Hercegovci zapravo perjanice hrvatskog bijelog sporta Čilić i Dodig. Još uvijek pomalo vjeruju u to da su svi Hercegovci zadrti desničari, a onda saznaju da je jedan „okorjeli”ljevičar Predrag Matvejević Mostarac. Slušaju na televiziji ljevičara Dragana Markovinu, a onda saznaju da je rođen u Mostaru. Još postoji pokoji otac koji sina uči kako su Hercegovci neuki primitivci, a onda mu nastavnik kaže da je otac hrvatske moderne književnosti A. B. Šimić, Hercegovac iz Drinovaca, koji se školovao u Širokom Brijegu, u kojem je 70-ih godina 19. stoljeća postojao studij filozofije i bogoslovije.

Kad se počne govoriti o bardovima hrvatskog novinstva, neizostavan je Veselko Tenžera koji je rođen u Rami-Prozoru (škola u Uzdolu kod Rame nosi Tenžerino ime). Hercegovce se vezalo uglavnom za HDZ, a dugo su Hercegovci Josip Leko, Ljubo Jurčić i Milan Bandić bili među vodećim ljudima u SDP-u. Neki su, unatoč svemu, poučavali djecu kako su Hercegovci tupasti, zatucani, neuki, a onda klinci na HTV-u gledaju kako hrvatski sveznadar Mirko Miočić u Milijunašu za džoker-nazovi pozove Ljubušaka Radoslava Dodiga, kralja kultne Kviskoteke. A djeca se ne daju dugo varati.

Idemo dalje. Hrvatska košarkaška reprezentacija priprema se za kvalifikacije za Europsko prvenstvo, a značajnu ulogu imat će Hercegovci, uz Bogdanovića, Zubac, Bender i još poneki gorostas. Sjećamo se fantastičnog izdanja Širokobriježanina Planinića u kvalifikacijama za Olimpijadu. Navijači hrvatskih košarkaških klubova Hercegovce košarkaše doživljavaju kao svoje. Među hrvatskim „kaubojima”brojni su rukometaši iz Hercegovine. S tribina se često skandiralo Mirku Aliloviću, tako će se skandirati i nekim novim hercegovačkim klincima među „kaubojima”.

U Hrvatskoj se nedovoljno zna da je mostarski Zrinjski (i bez svog bivšeg igrača Luke Modrića) ovogodišnji prvak BiH, da je NK Široki Brijeg osvajač Kupa BiH, da je NK GOŠK iz Gabela ušao u Premijer ligu BiH. Brojni Hercegovci igrali su i igraju u hrvatskim nogometnim klubovima, za očekivati je da će novi Hercegovci zakucati na vrata „vatrenih”i naslijediti slavne Hercegovce s majicom „kockastih”.

Sveučilište u Mostaru ima oko 16.000 studenta, od čega petinu čine studenti iz Hrvatske. Oni svakako kod svojih u Dalmaciji, Slavoniji i drugdje u Hrvatskoj doprinose novoj, ljepšoj slici Hercegovine. U Mostar stižu i profesori sa sveučilišta u Hrvatskoj, koji su svoje kolege uvjerili kako su stereotipi o Hercegovcima bez ikakve racionalne osnove, a animozitet prema sunarodnjacima u Hercegovini jako štetan. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu znatan je postotak talentiranih studenata iz Hrvatske. Mnogi u Hrvatskoj Herce- govinu su doživljavali kao zemlju golog krša, a njome teku rijeke, pružaju se ravnice koje, zahvaljujući klimi, mogu davati i tri ljetine godišnje.

Hercegovina ima 20-ak jezera, među kojima je i Buško jezero, jedno od najvećih umjetnih akumulacija u Europi, i Hutovo blato, jedno od najvećih zimovališta ptica u Europi. Kad se jedan Zagrepčanin obišao gotovo čitavu Hercegovinu, upitao je: „Dobro, a gdje je taj kamenjar?”Mnogi koji iz Hrvatske dođu na hercegovačke festivale, kao što su Mediteran Film Festival i West Herzegowina Fest u Širokom Brijegu te Mostarsko proljeće, Mostar Film Festival ili manifestaciju izbora osoba godine Večernjakov pečat u Mostaru, Hercegovinu dožive sasvim suprotno od onoga što se godinama namatalo. Isto je tako i na festivalu animiranog filma NAFF u Neumu, hercegovačkom gradiću na Jadranu, kao i kad Zagrepčani ili Splićani dođu na skijanje na skijalište Risovac u parku prirode Blidinje.

Posijano europsko sjeme

Međugorje je jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta na svijetu, pohode ga mnogi hodočasnici. Oni su u svojim sredinama svakako doprinijeli razbijanju stereotipa o Hercegovini. Isto je tako i s onima koji su posjetili kulturno-povijesnu jezgru Širokog Brijega. Franjevačka galerija u Širokom ima fundus od četiri tisuće slika najrecentnijih slikara. Humačka ploča koja se čuva u muzeju samostana na Humcu kod Ljubuškog spada među najstarije spomenike pismenosti u BiH, pisana je na hrvatskom jeziku starohrvatskom ćirilicom s pet slova glagoljice.

Mostar nije samo Stari most, tu je Austro-Ugarska posijala europsko sjeme. Hrvati Mostara još su u 19. stoljeću imali svoje novine, tiskaru… Mostarac Milivoj Uzelac jedan je od najistaknutijih hrvatskih slikara ekspresionista. Hercegovina je hrvatskoj umjetnosti dala niz značajnih slikara, grafičara, kipara, od Gabrijela Jurkića i Virgilija Nevjestića do Sofije Naletilić Penavuše i Mladena Galića te brojnih drugih, a Akademija likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu rađa nova imena u svijetu umjetnosti. Hercegovački Hrvati daju značajan doprinos ukupnoj hrvatskoj kulturi.

U Mostaru postoji Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, u koje je učlanjen znatan broj uglednih pisaca koji djeluju u Hrvatskoj. U Mostaru djeluje i Hrvatsko narodno kazalište.