“Moli se Banjaluka, Prnjavor, Zenica, Bužim, Brčko…”, samo su neke od stranica na Instagramu iza kojih se kriju nepoznate osobe, a koje objavama neprimjerenog sadržaja i javnim pisanjem imena i prezimena, najčešće maloljetnika, svjesno ili nesvjesno čine nasilje.

“Moli se osoba da ne bude jadna”, “Moli se osoba da skonta da cijeli grad ima njezine slike”, “Moli se osoba da se ne gubi”, “Moli se osoba da prestane biti glup”, samo su neke od objava sa stranica, a kako ne bismo prenosili imena, umjesto imena ispisali smo riječ “osoba”, pišu Nezavisne.

U negativnom kontekstu na jednoj od “Moli se…” stranica našlo se i ime jedne maloljetne djevojčice, sa čijom su majkom razgovarali novinari Nezavisnih. Kako bismo zaštitili djevojčicu i njezin identitet, ime majke nećemo objavljivati.

U razgovoru za Nezavisne majka ove maloljetne djevojčice ističe da je ime i prezime njezine kćerke bilo u potpunosti javno objavljeno.

“Njezino ime i prezime je bilo objavljeno u potpunosti. Vidjela sam na njoj da je i preblijedjela i uopće joj nije bilo svejedno. Objasnila mi je da je to grupa gdje svi mogu objavljivati. Bila sam jednostavno u šoku”, priča majka ove djevojčice.

Kako dodaje, kada je vidjela ostale objave, to je za nju bio potpun šok.

“To je užas. Mi roditelji nismo dovoljno upućeni što se sve događa, ali takvi komentari mogu ostaviti strašne posljedice, a tada je kasno”, kaže ona za ovaj portal.

Razmišljala je da sve prijavi policiji, ali je odlučila pričekati da vidi hoće li objave biti obrisane.

“Ako se, ne daj Bože, ponovi, nema šanse da bih čekala”, kaže majka.

U želji da zaustavi cyber nasilje, ali i “natjera” osobe koje stoje iza profila “Moli se Prnjavor” da ga obrišu, glas je na društvenim mrežama digla Branka Šćepović, nastavnica u jednoj prnjavorskoj osnovnoj školi, a kako ističe za Nezavisne, za profil i objave na njemu saznala je nakon što ju je o tome obavijestila njezina učenica, čije je ime bilo spomenuto na tom profilu, a koja je zbog toga bila vidno potresena.

“To su te grupe iza kojih se krije uglavnom netko od učenika i njihovih vršnjaka, i netko tko to smatra šalom ili igrom, a nije svjestan opasnosti i odgovornosti za to što radi. Djeca nisu svjesna da imaju ‘oružje’ u rukama, da je to život koji oni danas žive. Svaki roditelj, pa i mi iz škole, ali i generalno društvo, treba da se bavimo edukacijom mladih kojima se daje ‘oružje’ u ruke, odnosno mobilni telefon i društvene mreže, jer su često ili žrtve nasilja ili nasilnici, a da toga nisu svjesni”, govori Šćepovićeva za Nezavisne.

Kako navodi, i ranije su postojale različite skupine i profili na društvenim mrežama na kojima su prozivane ili pogrdim imenima oslovljavane osobe osnovnoškolskog uzrasta.

“Djeca nisu svjesna da su društvene mreže javni prostor koji podliježe kaznenoj odgovornosti. Moja objava je bila apel. Nije rješenje prijaviti policiji profil, rješenje je spriječiti dalje pojavljivanje sličnih profila i osvijestiti djecu što znači boravak na društvenim mrežama. Osvijestiti one koji trpe nasilje kako da se nose s tim, kao i one koji nesvjesno čine nasilje kakve su posljedice”, kaže ona.

Dodaje da ovakve stvari mogu ostaviti ogromne posljedice.

“Mi kada izvedemo djecu na igralište da se igraju, sjedimo na klupi satima pazeći da ne padnu i ne ozlijede koljeno, a to je malo manja opasnost nego kad im damo telefone i društvene mreže u ruke i ne znamo što rade, kome šalju poruke…”, govori ona.

Dok smo radili na ovoj priči, Instagram profil “Moli se Prnjavor” je obrisao sve objave, dok je sam profil i dalje ostao aktivan.

Sonja Stančić, psiholog, za Nezavisne ističe da se nasilje iz online svijeta prenosi i u realan svijet i ostavlja posljedice, te dodaje da djeca postaju sve brutalnija.

Kako kaže, djeci ne bi trebalo da bude dostupan internet bez kontrole odraslih, jer se upravo zbog toga događaju ovakve stvari.

“Djeca koja imaju dobre uzore, koja su odgojena, koja imaju dobar sustav vrijednosti, čak i kada su samostalno na internetu bez prisustva odraslih osoba, neće sebi dopustiti ovako nešto. Tako da mi u stvari govorimo o obiteljima u kojima se djeca ne odgajaju, u kojim su djeca prepuštena sama sebi, gdje je vrijednosni sustav nasilnički i agresivan, gdje se njeguje nekultura dijaloga, odnosno gdje se njeguje vrijeđanje, omalovažavanje i ismijavanje drugih osoba po bilo kojoj osnovi. Ovakav tip ponašanja se nosi dominantno iz obitelji”, kaže Stančićeva za Nezavisne.

Dodaje da cjelokupni društveni narativ ide u pravcu nasilja, arogancije i ismijavanja.

“Djeca odrastajući u kulturi i društvu nasilja, okružena nasilnim ljudima koji vrijeđaju i ismijavaju, omalovažavaju, nemaju nikakav drugačijih uzor već da postanu isti takvi”, ističe ona i dodaje da je uvredljiva riječ u online svijetu nasilje.

Prema njezinim riječima, osobe koje su zlostavljane na ovakav način pokazuju iste simptome kao da su zlostavljene fizički, emocionalno ili psihički.

“Prije svega se tu pojavljuje stid, sram, izbjegavanje odlaska u školu, izbjegavanje odlaska u društvo, izlaska vani, skrivanje u kući, zatvaranje u sebe, nezadovoljstvo vlastitom ličnošću, nezadovoljstvo vlastitim izgledom, vrlo često se dogodi odbijanje hrane, neće da se druže sa ostalim ukućanima, plačljivi su, tužni su”, ističe ona i dodaje da borba protiv nasilničkih obrazaca ponašanja počinje u društvu od strane odgovornih javnih osoba koje bi morale svojim autoritetom i ponašanjem da pokažu što je to nenasilno ponašanje.

Vladimir Vasić, sociolog, ističe za Nezavisne da se trenutačno odgajaju neukrotive generacije i da dječije ponašanje neće ostaviti samo posljedice po pojedinca, već i čitavu zajednicu.

“Mišljenja sam da bi roditelji trebali da educiraju djecu da se društvene mreže mogu koristiti i u neke negativne svrhe. Pogrešna je percepcija koja se nameće da se djeci zabranjuju društvene mreže ili oduzimaju mobilni telefoni, jer zabrane stvaraju kontraefekt, ali djeca moraju znati kako da ih koriste, kako da odgovore na neki problem. Ključni problem je nedostatak komunikacije između roditelja i djeteta kada dijete ima problem na društvenim mrežama”, navodi on i dodaje da djeca ne znaju kako da priopće te probleme roditeljima, nastavnicima ili pedagozima, odnosno ne znaju kako da prevaziđu stid koji osjećaju.

Prema njegovim riječima, najodgovorniji za ponašanje djece su roditelji, a kako ističe, cyber nasilje je realnost i nije imaginarna virtualnost.

“Cyber nasilje je opasnije tim prije što je lako dostupno i lako upotrebljivo u svim svojim oblicima uz pomoć širokih i lako dostupnih mehanizama, ali i što je to teško sankcionirati. Posebnu opasnost od sajber nasilja trpe, ali mogu i da izazovu maloljetne osobe, iz razloga lake dostupnosti svih cyber instrumenata”, kaže Vasić.

On ističe da zaboravljamo činjenicu da dječa uče po modelu.

“Ne čudi takvo ponašanje djece, s obzirom na to da se u javnom diskursu utrkuju ‘popularne ličnosti’ koja će više svojim djelovanjem i ponašanjem zgaditi javni prostor”, govori on.