Na ovakvim mjestima najviše govori šutnja, ona iskazuje čast, a riječi su naše često prejeftine. Kad je riječ o oprostu, to jedino može ljubav učiniti, a za nas kršćane je to temelj. Vjerujem da moramo opraštati, nemamo druge opcije i samo na tome možemo stvarati budućnost. Ova zemlja to očekuje, ovi poginuli to očekuju i budućnosti bez toga ne može biti, izjavio je provincijal Grbeš.

Okupljene je u govoru pozdravio i umirovljeni general HVO-a Stanko Sopta Baja.

Sjećanje na tragediju koja se dogodila ovdje prije 31 godinu ne blijedi i vi koji ste danas došli u ovolikom broju to potvrđujete. Vaš dolazak tih je, ljudski, iskaz osude zla koje je haralo, zla koje je tih dana 1993. godine oduzelo 39 života, usmrtilo 39 ljudi, našu sestre i braću, poručio je Sopta.

Kako je rekao, “istina je da su žrtve ubijene samo zato jer su bili Hrvati”.

Ta istina ima imena i prezimena, ima sve činjenice kako bi počinitelji i nalogodavci bili sudski procesuirani, no od toga do danas nije bilo ništa. Pitamo se kad će se i hoće li se ikada to dogoditi, zaključio je Sopta te dodao kako se žrtvu i patnju ljudi koji su nastradali na Stipića livadi i u Doljanima ne smije zaboraviti.

Vijenac je položilo izaslanstvo Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Jablanice, dok su brojna druga izaslanstva iz BiH i Hrvatske na spomen obilježju zapalili svijeće.

Stipića livada, mjesto iznad Doljana, općina Jablanica, mjesto je na kojemu je ujutro 28. srpnja 1993. počinjen zločin nad 33 hrvatskih vojnika i 6 civila koje su zarobili i masakrirali pripadnici Armije RBiH i mudžahedini.

Armija RBiH je toga dana tijekom upada u Doljane likvidirala, ponajviše koristeći hladno oružje, 17 Hrvata u Doljanima, a zatim i 22 osobe na Stipića livadi.

Tada je zaklano ili ustrijeljeno 39 civila i vojnika u jednome od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Svi preživjeli stanovnici sela, njih preko 200, uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u Jablanicu, gdje su bili zatočeni do 1. ožujka 1994. kada su razmijenjeni.