Popularno
Promo
U Ministarstvu vanjskih poslova u četvrtak se nije moglo dobiti relevantnog sugovornika o temi Dore Bilić, hrvatske državljanke koja se 2012. godine pridružila ISIL-u.
Upit o tome je li im se Dora Bilić obratila za pomoć, poput tisuća drugih žena sa Zapada svojim vladama, uputili smo još prošlog utorka, 19. veljače. Na to su nas potaknuli apeli što su stizali iz kampova pod kurdskim nadzorom, u koje su se djeca i žene boraca kalifata počeli sklanjati nakon što su jedno za drugim padala uporišta islamista.
Ministarstvu na Zrinjevcu obratili smo se ponovno jučer, i to nakon što smo ekskluzivno doznali da je Dora Bilić posljednji put viđena prije dvadesetak dana u selu Baguz, posljednjem uporištu IS-a. Htjeli smo doznati što MVEP kani poduzeti i uopće kakve su im mjere i procedure na raspolaganju. Odgovor do zaključenja ovog izdanja, kao i u prvom slučaju, nismo dobili.
Da su hrvatskoj diplomaciji prijavili najnovije spoznaje dobivene od nas, potvrdio nam je i Antun Bilić, Dorin brat.
– Obavijestili smo ih pismenim, elektroničkim putem i dobili odgovor da će poduzeti sve što je u skladu s njihovim mogućnostima i diplomatskim protokolima. Ne znam što smo još drugo mogli učiniti – kazao nam je.
Nije mogao točno vremenski precizirati svoj posljednji kontakt s Dorom, ali napominje da mu se sestra može javiti na iste adrese kao nekada. Za obitelj je cijeli slučaj prebolna rana. Ne raspolažu ni informacijom koliko djece Dora danas ima, s kim je u braku i slično.
Svakako, odlučni su joj pomoći i žele da zna kako na njih uvijek može računati.
– Da će biti nezgodno s obzirom na okolinu, to nitko ne dvoji. Meni kao bratu je draže da je ona tu nego tamo u Siriji. Volio bih da njoj bude bolje, a ja ću se sa svojim djelima sam nositi – kratko je poručio Antun Bilić.
Agencijske informacije govore da je i jučer nastavljena evakuacija iz Baguza, područja stiješnjenog na samo nekoliko četvornih kilometara. Prema istim izvorima, Kurdsko-arapska koalicija (SDF) do sada je prihvatila oko 15 tisuća žena, djece i bivših boraca. SDF je 9. veljače najavio završni udar na to područje, ali želja im je da sve prođe sa što manje žrtava. Navodno su najuporniji ISIL-ovci prokopali mrežu tunela i ne kane se predati bez ispaljenog metka.
Istovremeno, zapadne zemlje ne znaju što bi s poraženim islamistima i njihovim obiteljima. Amerika, kao najjača sila, pritišće da svatko primi svoje državljane. Iste muke, prema ponašanju MVEP-a, očito muče i Hrvatsku. Neki, poput Britanije u slučaju tinejdžerice Shamine Begum, koja je s 15 godina napustila matičnu državu i nedavno zatražila povratak u nju, namjeravaju ih procesuirati, a ima i prijedloga da im se oduzme državljanstvo.
Potonje nije praktički moguće u Hrvatskoj. Prema važećem Zakonu o državljanstvu, ono se može oduzeti u tri slučaja – otpustom, odricanjem i međunarodnim sporazumima. Slučaj tzv. džihadističkih nevjesti ne potpada pod to.
– Oduzimanje državljanstva poznato je kao institut, ali iz svoje dugogodišnje prakse ne znam je li to ikada primijenjeno, računajući i bivšu državu. Pa nije čak ni prema Anti Paveliću ili Draži Mihailoviću 1945. godine. Ja ne vjerujem da bi se uopće upustili u takav postupak, bez obzira na to radilo se o najtežim djelima protivnima međunarodnom pravu i čovječnosti, uključujući i genocid – kaže poznati hrvatski odvjetnik Veljko Miljević.
Dobra i zločesta djeca
Rezolutno je protiv oduzimanja državljanstva i Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
– Ne ulazeći u to postoji li uopće takav institut, ja imam svoje mišljenje i ono kaže – ne. Držim da država mora biti majka svima, znači i svojoj “dobroj” i svojoj “zločestoj” djeci. Samo uzmite da je posrijedi kakav okorjeli kriminalac, ubojica, pa bi li se onda postavljalo pitanje da mu se oduzme državljanstvo? – javno se pita Čičak.
– Sa stajališta ljudskih prava jako je opasna ta slobodna procjena kome se može, a kome ne može oduzeti pripadnost nekoj državi. Neki su se režimi upuštali u takve stvari, ali po onome što znam, to nigdje nije dobro završilo. Pa i papa Franjo je nedavno pozivao na Evanđelje i da se ljubi neprijatelje. Na testu je naše kršćanstvo, odnosno je li ono folklorno ili istinsko – poručuje Čičak.
slobodnadalmacija.hr