Mlada obitelji Pavičić iz Ljubuškog nakon ovogodišnjeg blagdana Uskrsa vraćala se svojim redovnim obvezama. Slavena je bila trudna. Sedmi mjesec trudnoće je prolazio bez poteškoća i svi su se lagano pripremali za dolazak prinove.

Ovaj put je sin bio na putu. Zvat će se Ante. Ljubušaci su posebno osjetljivi prema tome imenu i istoimenom svecu kojeg posebno štuju, piše Pogled.ba.

A onda je u kuću ušla korona. Nije bilo velike panike. Još! Ipak se radi o mladim ljudima koji nemaju zdravstvene probleme. Sve je krenulo 8. travnja. Temperatura, malaksalost Slavena i njena kćer prolaze dan po dan. Slavena dobiva jednu turu antibiotika, ali nema većih poboljšanja. Dosadni virus je uporan. Kreću sa drugom turom antibiotika, liječnici prate stanje, nitko ne sluti kakva će se drama razviti u idućim danima.

Slavena gubi svijet u kući, pada, prebacuju je u Mostar. Liječnici zaključuju kako stanje nije opasno, ali bolest još ne posustaje. I onda šok. Njezina pluća počinju otkazivati, virus ih uništava i Slavena završava na respiratoru. Liječnici hitno izvode carski rez, beba je isto zaražena. I pluća malog Ante ne mogu izdržati, te ga liječnici isto stavljaju na respirator. I majka i beba dišu uz pomoć strojeva, situacija koju nitko nikome ne može poželjeti. Drago Pavičić, Slavenin suprug i Antin otac živi na relaciji COVID bolnice i Intenzivne njege Pedijatrije SKB Mostar, ali ne može mnogo pomoći. Liječnici se ne usude davati bilo kakve prognoze jer je stanje izuzetno teško.

Nismo mogli niti pojmiti da će stanje doći u takvu fazu. Imam 34 godine, nemam drugih oboljenja, čak su mi drugi govorili kako i u slučaju zaraze ne bi trebala imati teži oblik bolesti. A onda završiš na respiratoru, liječnici ti se bore život. I za život bebe. Strašan trenutak u životu, govori Slavena na početku razgovora za Pogled.ba.

I dok su liječnici u COVID bolnici pokušavali spasiti njezin život, malog Antu na Intenzivnu njegu je primio dječiji kardiolog dr. Vladimir Jegdić. On je taj dan bio dežurni. Kaže nam kako su Antu reanimirali odmah po prijemu, a nakon što su uspjeli vratiti vitalne znakove dijete je priključeno na respiratora i počela je velika borba za njegov život.

To su za nas bili najemotivniji dani od početka pandemije koronavirusa. Znali smo da su bebine šanse za preživljavanje male, brinulo nas je i što je dugo bio izložen hipoksiji dok je bio u stomaku još, a život majke je visio o koncu također. Otac je bio tu stalno, pitao što može učiniti i pomoći… Mnogo emocije u svemu, priča nam dr. Jegdić.

Slično govori i njegova kolegica Marija Novaković Bošnjak, voditeljica Odjela Intenzivne njege i neonatologije Klinike za dječje bolesti SKB Mostar.

Novorođenče se prezentiralo slikom umjerene hipoksijsko ishemijske ozljede mozga i respiratorne insuficijencije nastale radi otežane opskrbe krvi kisikom tijekom covid 19 infekcije majke koja se dogodila u 32. gestacijskom tjednu, tjedan dana pred porod. Mehanička ventilacija je omogućila normalnu opskrbu kisikom i pacijent je pet dana bio na respiratoru. Probleme koje smo dijagnosticirali smo rješavali jedan po jedan. Jedan od sretnijih trenutaka u karijeri je bio kada je taj pacijent otišao živ kući. Tijekom ranog neurorazvoja potreban će biti predan pedijatrijski nadzor, ali imamo razloga vjerovati da je sve loše iza nas, istaknula je dr. Novaković Bošnjak.

I dok je mali Ante peti dan skinut s respiratora, majka je na mehaničkoj ventilaciji provela osam dana. Onaj trenutak kada je majka Slavena prvi put zovnula i zamolila da joj kažu kako je njezin sin bio je jedan od onih u kojima srce želi iskočiti van. Naš treći sugovornik nam to prepričava, ne želeći da mu otkrijemo identitet.

Kada bi otac Drago sa kćeri došao na vrata pitati kako je mali Ante, neki nisu mogli izdržati, sakrili bi se iza vrata i zaplakali. Bilo je suza i kada je majka Slavena prvi put zovnula. Taj slučaj većinu nas je duboko potresao, dodaje naš sugovornik.

Slavena je prvi put malog Antu vidjela mjesec dana nakon poroda. Nakon što je obitelj prebolila koronu i preživjela veliku dramu, konačno je došlo vrijeme za mir i zajedništvo.

Cijelo to vrijeme ogroman broj ljudi je molio za nas, mise su se održavale svaki dan za naše ozdravljenje i samo ću reći kako smo mi to osjetili. Hvala svim tim ljudima koji su u molitvi bili s nama i za nas. Hvala i svim ljudima u Domu zdravlja Ljubuški, COVID ambulanti, COVID bolnici u Mostaru i Pedijatriji, osobito Odjelu intenzivne njege. Svi oni su uložili maksimalne napore kako bi mi danas bili skupa, naglašava Slavena.

Danas obitelj Pavičić pokušava nastaviti sa normalnim životom. Otac Drago nastavlja sa poslom, Slavena je doma uz malog Antu i kćer, a vjerojatno će trebati još neko vrijeme kako bi arhivirali sve ono što se dogodilo u travnju i svibnju. Ubrzo je blagdan svetog Ante i Pavičići kažu kako imaju mnogo toga na čemu moraju zahvaliti ovome svecu. A malom Anti je i imendan. Nadamo se da će ih proslaviti još mnogo sa obitelji i prijateljima. I da će nakon korone biti daleko manje drame u njihovim životima nego je to bilo zadnja dva mjeseca.