Današnje obitelji imaju od dvoje do četvero djece. Nažalost, taj broj se s novim generacijama smanjuje. Nije tako samo u BiH, nego je još gori standard u državama u okruženju. Rijetke su obitelji koje imaju petero i više djece. Uvijek postoje razlozi zašto je tako. Ipak, neke obitelji ne gledaju na razloge nego su pune vjere i hrabrosti.

Jedna od takvih je obitelj Ante i Mare Tomić koji su prije tjedan dana dobili deveto dijete i to djevojčicu.

Ante je iz Jaklića, a njegova supruga Mara je iz Rumboka. Brak su sklopili 2000. godine. U skladnom braku dobili su deveto dijete. Najstarija kćerka Ružica (2002.) pohađa Srednju školu Prozor obrazujući se za zanimanje kuhar. Monika (2004.) pohađa osmi razred, brat Josip (2005.) ide u šesti razred, Zoran (2007) učenik je petog razreda, Petra (2008.) četvrti je razred, Ivana (2009.) je drugi. Svi su oni uspješni učenici OŠ fra Jeronima Vladića Ripci. Mateo (2011.) i Antonia (2014.) još ne idu u školu.

Djevojčica koja je rođena prije tjedan dana, 16.02.2018. godine još nije dobila ime. Obitelj se dogovara oko toga, jer se u svemu dogovaraju.

O tome kako se snalazi s tolikim brojem maloljetne djece majka Mare je tako smireno blagim majčinskim osmjehom kazala: „S djecom se snalazim tako da sve poslove obavljamo zajedno. Oni mi puno pomažu, posebno stariji. Najteže mi je kada su bolesni, ali i to, hvala Bogu, prođe. Posebno me veseli to što smo vezani jedni za druge i to što smo jedni drugima velika potpora u svemu.“

Otac Ante koji je keramičar i vrstan majstor s kamenom kada ima posla radi u Rami, a kada nema odmah je na nekom poslu u Republici Hrvatskoj. Ovih dana je na radu u Dubrovniku.

”Ništa nije lako. Naša djeca su naš život i naša radost. Zamislite samo koliko treba  da ih opremimo u školu, da ih svaki dan nahranimo, ali mi se ne bojimo. Radim stalno i borimo se svi zajednički. Dok je bilo posla ovdje radio sam u Rami, kada nestane posla tu idem u Hrvatsku. Tamo je ipak bolje jer se posao  bolje plaća zbog višeg standarda. Ne razmišljam o odlasku u Njemačku ili neku drugu zemlju do zadnjeg trenutka, sve dok se možemo izboriti za egzistenciju na ovakav način”,  s osmjehom priča Ante.

S obzirom na brojnost obitelji sigurno je kuća uvijek puna smijeha, vike i plača. Prema njihovim izrazima lica ova kuća je uglavnom kuća radosti i smijeha.  Koliko im obitelj znači pokazuje i obiteljska fotografija uz knjigu na stolu dok se uči. Obitelj im je najveća potpora i snaga.

bljesak.info