Porezni dug u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja jedan od najvećih ekonomskih problema, a najnoviji podaci Uprave za neizravno oporezivanje (UIO) pokazuju razmjere krize – čak 49 kompanija duguje više od milijun konvertibilnih maraka po osnovi PDV-a i trošarina.

Na vrhu liste nalazi se sarajevski GRAS, s dugom većim od 29,7 milijuna KM, a slijedi Rudnik uglja “Kreka” Tuzla s više od 23,3 milijuna KM. Među najvećim dužnicima su i privatne firme, ali i javna poduzeća, što dodatno komplicira situaciju.

Ukupan dug najvećih poreznih obveznika u Federaciji BiH premašuje 2,7 milijardi KM, dok Uprava za neizravno oporezivanje (UIO) na razini države potražuje stotine milijuna maraka od više od 1.300 kompanija, prenosi N1.

Javna poduzeća među najvećim dužnicima

Lista pokazuje da među najvećim dužnicima dominiraju javna poduzeća i firme povezane s državom.

Pored GRAS-a i “Kreke”, visoko na listi nalaze se i:

• Bosmal Sarajevo – 14,8 milijuna KM
• Radiotelevizija BiH – 7,4 milijuna KM
• Monter & Co Bijeljina – 7,6 milijuna KM
• Hisar Trade Brčko – više od 7 milijuna KM

Dugovi koje je gotovo nemoguće naplatiti

Ekonomski stručnjaci upozoravaju da je značajan dio ovih dugova praktično nenaplativ.

Veliki broj firmi s liste:

• nalazi se u stečaju
• ima blokirane račune
• nema imovinu
• ili su vlasnici izvan Bosne i Hercegovine

To znači da dugovi često ostaju samo na papiru.

Strane firme među dužnicima: Milijuni izvan domašaja države

Poseban problem predstavljaju firme u stranom vlasništvu, koje također duguju milijune. Šest takvih firmi duguje oko 10,5 milijuna KM.

Među njima su:

• FlyBosnia – 3,01 mil. KM (BiH/Saudijska Arabija)
• Bioil Doboj – 2,67 mil. KM (Turska)
• Petrona Trade – 1,98 mil. KM (Švicarska)
• NAPCO Beds Factory – 1,12 mil. KM (Nizozemska)
• KPA Unicon (Finska) – oko 925 tisuća KM
• Al-Dihani – oko 765 tisuća KM (Kuvajt)

Kako dug postaje nenaplativ?

Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, problem nastaje jer strane firme često napuste BiH, nemaju imovinu ili formalno imaju zastupnike koji nisu zakonski dužnici.

U postupku prisilne naplate često dobijemo informaciju da su osnivači napustili BiH. Od tog trenutka mogućnosti naplate su minimalne, naveli su ranije iz UIO za RSE.

U takvim slučajevima država praktično ostaje bez mehanizama da naplati dug.

Kazne postoje, ali praksa je drugačija

Zakoni u BiH predviđaju stroge kazne za poreznu utaju – od novčanih do zatvorskih kazni u trajanju od šest mjeseci do deset godina.

Međutim, sudska praksa pokazuje da se najčešće izriču blaže kazne.

Jedan od rijetkih strožih slučajeva je presuda iz 2020. godine, kada je Sud BiH osudio Emira Suljića na četiri i pol godine zatvora zbog utaje PDV-a od 580.000 KM.

Dok se dugovi gomilaju, proračuni ostaju bez prihoda koji bi trebali biti uloženi u zdravstvo, infrastrukturu i socijalna davanja.

U praksi, to znači da teret financiranja države sve više snose građani, radnici i mali poduzetnici koji svoje obveze redovito podmiruju.

Sustav bez odgovora

Iako se liste dužnika redovito objavljuju, ključni problem ostaje – nedostatak učinkovite naplate. Bez jačih mehanizama kontrole i odgovornosti, dugovi će nastaviti rasti, a dio novca zauvijek ostati nenaplaćen.

U zemlji u kojoj desetine firmi duguju milijune, pitanje više nije tko duguje – već zašto se ti dugovi godinama ne naplaćuju.

Kompletan popis dužnika po osnovi PDV-a i trošarina pogledajte OVDJE.