U Imotskoj krajini sve su oči uprte u rijeku Vrljiku, hraniteljicu i diku svih Imoćana.  Poslije potresa koji je podrhtavao krajinom u petak navečer i samim time prouzročio pad vode u rijeci, jutro poslije Vrljika je tema broj jedan u Imoćana.

Svi su odjednom zabrinuti, a neki i s pravom ogorčeni (posebice stariji), na stravičan prikaz kojeg smo uočili ispod kamenog mosta u mjestu Kamenmost.

”Živim ovdje 53 godine. Stavi to negdje na portal, da se vidi naš ponos i dika”, kaže starija sugovornica, koja se s nama našla na obližnjem mostu, nimalo sretna s onim što vidi ispod njega, priopćeno je.

Mještani tog mjesta svakih sat vremena obilaze rijeku, nadajući se njenom pravom povratku. Rijeka zapravo tek sada pokazuje svoje pravo lice, a s njom i neki ne civilizirani ljudi s velikim manjkom kućnog odgoja, koji rijeku koriste za otpadne svrhe. Situacija nije ništa bolja ni malo dalje od mosta.

Blizu samog izvorišta Opačac (gledajući od brane), gotovo da i nema vode, a s njom nema niti onih malih slapova koje su je krasile. Penjući se prema svetištu Velike Gospe slika je nešto bolja, ali voda miruje.

U njoj nema niti rakova, niti pataka. Čovjek koji u blizini ima mlinicu reče da je voda opala za 70 cm, dok je kod “Dva oka”, pala za metar.

”Ljudi moji, ovo nije dobro”, reče jedan u našoj blizini. I neće biti dobro, ako se Vrljika ne vrati. Ipak, na jednom malom mjestu vidjeli smo tračak nade. Voda je počela teći nešto jačim tempom i to je ono što veseli. Kamo sreće da krene od svoga izvorišta i da ljudima napokon proradi svijest, kako se s prirodom nije za igrati.