U malom hercegovačkom mjestu, gdje se svaka pobjeda slavi srcem, a porazi se dočekuju uz zagrljaje, izrasla je jedna od najtalentiranijih rukometašica svoje generacije – Karla Lovrić.

Njeno ime danas s ponosom izgovaraju navijači HRK Grude, kluba s kojim je dijelila šest najvažnijih godina svog mladalačkog života. Bila je kapetanica, vođa na terenu i izvan njega, igračica koja je u svakoj utakmici ostavljala srce.

Danas, kada svoj sportski put nastavlja u Hrvatskoj, Karla sa sjetom, ali i ponosom, govori o vremenu provedenom u Grudama — vremenu koje ju je oblikovalo kao osobu i sportaša.

Vrijeme koje me oblikovalo 

„To vrijeme bih opisala kao period mog odrastanja kako u osobnom tako i u sportskom životu. Jako velik korak za jednu curicu od nepunih 16 godina koji je bio težak na početku. Tih šest godina su za mene bile jedno veliko novo poglavlje u životu.“

Dok to izgovara, Karla se osmjehuje — onim osmijehom u kojem se miješaju ponos i nostalgija. Grude su joj, kako kaže, bile više od kluba. Bile su škola života, mjesto gdje je naučila što znači disciplina, rad i timski duh. Na treninzima, dok se lopta odbijala od parketa, a adrenalin mirisao u zraku, Karla je polako gradila sebe – i kao sportaša, i kao čovjeka.

Kapetanica – odgovornost i ponos

„Biti kapetan znači biti osoba od povjerenja kako djevojkama tako i trenerici prije svega. Bila sam jako ponosna na sebe što sam tako mlada došla do te pozicije. Cure sam gledala kao svoje sestre i tako sam se i borila za svaku od njih i za grb koji smo nosile.“

U tim riječima osjeti se iskrenost i toplina zajedništva koje je vladalo u svlačionici HRK Grude. Karla nije bila samo kapetanica — bila je podrška, motivacija, oslonac. Na terenu je znala podići tim kad bi rezultat bio neizvjestan, a van njega je gradila odnose koji su nadživjeli pobjede i poraze.

Tajna uspjeha – disciplina i zajedništvo

„Tajna toga uspjeha jeste u disciplini i volji. Mogu reći da je svaka cura, počevši od sebe pa do najmlađe koja je tada bila s nama, davala svoj maksimum kako bi Grude bile tu gdje jesu. Atmosfera je uvijek bila na visokom nivou i smatram da to i jeste ključno za takvo nešto.“

Svaki trening u Grudama bio je borba – ali i radost. Uspjesi koji su se nizali bili su plod zajedništva. To je ono što Karla najviše ističe – da se sve može kad postoji ekipa koja diše kao jedno. Trofeji, medalje i pobjede bili su samo potvrda onoga što su već osjećale u srcu: da su stvorile nešto veliko.

Grude – temelj i ponos hercegovačkog rukometa

„Smatram da su Grude bile jedna veličina za hercegovački rukomet, što se vidjelo i po njihovim rezultatima koji su se nizali godinama unaprijed. Zajednica Gruda je svakoj ponaosob omogućavala sve uvjete za rast i razvoj kakve zaslužuje jedan sportaš.“

U svakoj njenoj rečenici osjeća se zahvalnost prema Grudama – mjestu koje joj je pružilo priliku da raste. Rukomet u Grudama nije samo sport, to je identitet i ponos zajednice. Klub je, kako Karla kaže, postao simbol predanosti i strasti koji su nadahnuli mnoge djevojčice da krenu istim putem.

Novi izazovi i nastavak puta

„Da, trenutno sam član rukometnog kluba Dalmatinka Ploče koji je prošlu sezonu završio na trećem mjestu Prve hrvatske rukometne lige. Smatram da je to opet korak naprijed kako u sportskom tako i osobnom životu. Novi ljudi, treneri, ekipa i sve što ide uz to. Smatram da sam došla kao definiran igrač s velikim igračkim iskustvom.“

Novi grad, novi tim – ali ista ona energija i borbenost koja ju je krasila i u Grudama. Karla danas igra s istim žarom, ponosno noseći iskustvo stečeno u hercegovačkoj dvorani, koje ju je pripremilo za svaki izazov koji slijedi.

Rukomet se živi

„Rukomet se živi. Jednostavno čitav život posvetiš tome. U rukometu nema ili-ili. Ili jesi ili nisi. Ja volim ovo i živim ovo i uvijek dajem svoj maksimum za bilo koji klub i za bilo koji dres. Nadam se da će tako ostati još dugo godina.“

Za Karlu, rukomet nije samo sport – to je način života. To su sati provedeni u dvorani, žuljevi, padovi i osmijesi. To su trenuci kad se čitav svijet svede na zvuk zviždaljke i loptu u ruci.

Poruka mladima

„Poručila bih im da slijede svoje snove, jer sve u što se dovoljno jako vjeruje može se vrlo lako i ostvariti. Rukomet nije lako trenirati, pogotovo uz taj period školovanja i odrastanja, ali ukoliko se u životu opredijelite za rukomet, shvatit ćete da ništa nije prenaporno i preteško kad se nešto toliko voli i živi.“

Njen glas, smiren i odlučan, najbolje opisuje poruku koju nosi – da ništa nije nemoguće kad postoji volja. Karla je dokaz da i iz jednog malog mjesta poput Gruda mogu krenuti veliki sportski putevi, piše Nina Grubor za portal Centar za građansku suradnju Livno.