Župa Busovača u Središnjoj Bosni godišnje gubi 200 vjernika u prosjeku. Jedan od „izgubljenih“ je Petar Laštro, mladić koji je rođen i odrastao u Busovači.
Busovača je općina u kojoj gradsku jezgru naseljava svega desetak tisuća ljudi. Petar sada radi u bolnici u Njemačkoj koja broji isti taj broj uposlenika. Na svom putu u nepoznato Petar je – odrastao. Kako sam tvrdi , doživio je transformaciju u svakom smislu te riječi. Fizički, duhovno, emocionalno ali i financijski.
„Odlučio sam otići u Njemačku. Bila je to za mene prijelomna točka u životu. Svoje dane po završetku škole provodio sam pred ekranom. Nisam imao posao , a vikendom bih trošio đeparac. Osjećao sam se beskorisno, što nikako nisam želio“ za Dnevnik.ba govori Petar.
Petar je mlad, društven i ambiciozan, a sve je to , kako navodi – nestajalo iz dana u dan.
„Gubio sam svoju osobnost. Manjak financijskoh mogućnosti me ograničavao u aktivnostima koje su me zanimale. Postajao sam introvertan“, nastavlja Petar.
Bez najave, uvoda i drame Petar je spakirao dva kovčega, pozdravio najmilije i – otišao. Kao i mnogi prije njega. Kao što će mnogi i poslije njega…
„Imao sam sreću biti kod obitelji dva mjeseca dok sam čekao na posao. Proveo sam ih uglavnom jedući slatkiše“, kroz smijeh prisjeća se Petar.
„Kad su me pozvali iz bolnice da dođem na razgovor, shvatio sam da se sve ovo stvarno događa! U isto vrijeme prolazio sam kroz krizu identiteta, ali i bio beskonačno sretan. Napokon sam tu. Počinjem živjeti!“.
Dan kada je u bolnicu stigao na razgovor za posao Petar opisuje kao jedan od najstresnijih u svom životu. Sam. U nepoznatom. Van obiteljskog gnijezda. Društveno – političkim prilikama prisiljen svoj život izgraditi u tuđini. Sjedio je na klupi i čekao. Pokušavao kontrolirati misli, emocije i tijelo.
„Tu mješavinu emocija ne mogu ni objasniti. No kad sam ušao u ured, shvatio sam da je moj strah bio neopravdan. Dočekan sam iznimno srdačno. Tvrdim Vam – Njemci nisu hladni ljudi“, smiješi se Petar koji sada u bolnici u Münchenu radi već pola godine.
O pričama „iz radnog odijela u pidžamu“ Petar ima posebno mišljenje.
„Nije istina da se radi danonočno. Nije istina da slobodno vrijeme ne postoji i da si ne možeš priuštiti obrok u restoranu. Istina je samo da postoje ljudi koji su ‘gladni’ novaca, pa traže dodatne poslove“, nastavlja.
O svom poslu, uvjetima, radnoj etici i međuljudskim odnosima – Petar ima samo riječi hvale!
„Bio sam klinac kad sam napustio roditeljski dom. Nisam znao što me u Njemačkoj čeka. Nisam znao s kojim poteškoćama ću se suočiti. No, svladao sam ih sve. Sam! Odlazak u Njemačku nije bilo samo spas moje egzitencije – bio je stvaranje iste. Tek shvatam – izgradio sam se kao osoba. Imam odgovornosti. Za svaki svoj postupak – sam snosim posljedice. To je ono što me najviše i raduje“, zaključuje.
Petrova obitelj na njega je ponosna. U svijet je ponio životne vrijednosti naučene u malenoj kući na rubu Busovače – i uspio.
Iako u Münchenu ima mnogo susjeda s kojima dijeli materinji jezik, Petar je istomišljenike pronašao na radnom mjestu, u umjetničkim galerijama i na koncertima. Dopustio si je da izađe iz svoje zone komfora, tvrdi.
„Vrijeme provodim u teretani, nastojim hraniti se zdravo. Toliko sam sretan da se osjećam nepobjedivim! Uvečer izlazim. Pjevam, plešem i zabavljam se. Upoznajem nove ljude i gradim svoj život točno onako kako sam htio – sam i slobodan!“
Za Petra je odlazak značio metamorfozu.
„Postao sam najbolja moguća verzija sebe i planiram nastaviti u tom pravcu. Za mene, jednosmijerna karta za Njemačku – definitivno je bila najbolja odluka u životu!“
Dnevnik.ba
16 komentara
Svaka cast
Onaj ko zna šta želi i ko se ne boji otisnut u nepoznato i ulozit sebe moze uspit. Zapad za razliku od nase zemlje ti daje slobodu, vridis onoliko koliko znas i koliko zelis, ne ogranicavaju te poznanstva stranke. Radis placen si i zivis dostojanstveno. Zemlja i narod kojoj su jedini kriteriji stranka i veza, i zemlja u kojoj se moras molit i placat da dobijes posao nema budućnosti.
Sretno ti bilo momce… I triba se bih ocistit od takvih. Radi ovdje ko u njemackoj imat ces vise. Tri godine sam bio,ne hvala nikad vise. Imaj auto,placaj stan,struju vodu smece mobitel i jedi ko covik,izlazi vanka. Jos ces u minus uletit. dadne svabo tebi pare,ali kod njega ces ih i ostavit,ili zivi ko pas da ostavis koji euro.
Petre,nemas ti kad u teretanu povirit. Triba si napisat sta radis u bolnici. Za neki normalan posa imaju oni svojih 5 miliona na birou. Nego nas covik oce radit,sto nijedan svabo nece.
Ajde mali ne seri. Čuli sam u tudem svijetu. Pametni bosanac. Ovde te silo na bus a gori docekalo i drzalo te dva miseca dok ti nije naslo posa u bolnici. Sta radis ili si kirurg ili bakan minjas pelene. Sad kad si se dočepa koheg evra odjednom zdravo zivis. Bosanska pametna glava
Moj Petre svaka ti cast, samo hrabro naprjed nemoj se bojat zivota i zivotni prepreka znam da ces uspjeti, i moj sin je otisao sam je nasao posao, cjene ga i sretan je. Neka omladina ide…..SRETNO IM BILO I NEKA IH BOG CUVA.
Samo jako Petre. Pusti hejtere. Iznajmi stan u BiH, hrani se po restoranima, kupi auto, priusti si godišnji odmor, učlani se u teretanu,zdravo se hrani, izađi ponekad, pošalji rodbini koji euro… Ne bi ti dotekle tri dobre bih plaće. U Njemačkoj si to uspio kao auslander. Ko je ovdje lud??
Uspjeli ste ako je cilj ovog članka, portala i njegovih vlasnika da još koji mladi i zdravi Hrvat napusti svoju zemlju!
Samo me zanima čiji je to interes i ko vas financira? Možda ARAPI!!!!
Vode je nemačka sine moj tute je domovina ko je biža devedesetih bizi i sad ima slatka kruva i u ercegovini samo triba rukave zasukat i malo vijuge aktivirat pomalo se molit bogu i radit nece samo osebe nista.
A mali ne seri .
Svi ste od ljubomore kazali sve sad je nedilja u jutro mrs svi u crkvu
Pogledaj po noci oni nemaju tamo zvijezda nema cvrcka nema sunca i kamena ko vamo.vamo malo zaradi malo nesto posadi i eto ga imas sve.nista tamo nije isto niti ce ikada biti taman Gerdu ozenio.vamo je bolje sto puta samo te vamo vide sta radis a tamo nisu pa kad dodjes glumis gospodina.
U Njemačkoj se pokvari čovik oćito to ovaj mladić nezna, Ne letite s zemaljskim stvarima, nije vrijeme, bolje se borit u domovini, a ako je istina da su tamo bogati naši pa onda se pitam zašto neće vamo uložit, ma to su sve bajke za malu djecu i ovakvih članaka od licemjernih švabofila.
Ovo je obićni jado ako misli da je samo čovik jer ima novca, čovik je čovik ili pak nije ali to nije vezano uz novac, osim toga u malome se pokaži da si velik, onda si junak. Lipa moja Hercegovina.
Sto bi volio vidit kako svabo radi za 500km na kasi, nikako! Naši ljudi su bolji od njih pogotovo ako se sagleda situacija u kojoj mi zivimo, lako je svabi tamo nek dode vamo pa ce mo vidit koliko ce dugo.
Nema
Covjek rijeci tesko je doci do normalnog posla i primanja u bh ako nisi neciji jadni obicni ljudi